Piše: Petra Kos Grabar

Radite posao iz snova, posao koji ste oduvijek željeli, za koji ste smatrali da će Vam donijeti ispunjenje i smisao i da ćete ga svakog dana obavljati sa zadovoljstvom.

U posljednje ste vrijeme postali nezadovoljni i pesimistični u vezi bilo čega povezanog sa Vašim radom i ne znate gdje je nestala sva Vaša motiviranost koje ste nekad imali napretek.

Ako osjećate bilo koju od ovih posljedica, i Vi ste jedan od onih koji imaju sindrom sagorijevanja na poslu. Simptomi ovog sindroma mogu se podijeliti u tri skupine:

1.    tjelesni simptomi:  iscrpljenost, kronični umor, povećano variranje tjelesne težine, smanjen imunitet, povećana potrebama za cigaretama, alkoholom

2.    emocionalni simptomi: depresivno raspoloženje, osjećaj gubitka smisla, gubitak motivacije i entuzijazma za odlazak na posao, osjećaj bespomoćnosti i tuge, gubitak samo poštovanja i samopouzdanja

3.    ponašajni simptomi: gubitak koncentracije, nervoza, eksplozivnost, negativno ophođenje sa kolegama na poslu, pretjerana osjetljivost na fizičku okolinu (osvjetljenje, buka), pretjerana zaokupljenost poslom

Što nas čini podložnima sindromu sagorijevanja?

Jedan od faktora koji „pomaže“ tome da se ovaj sindrom javi jesu naše osobine ličnosti, prvenstveno perfekcionizam. Osobe koje su perfekcionisti teže tome da uvijek i u svemu budu savršeni, njihovi ciljevi su visoki i nerealni, a svaku, i najmanju, pogrešku smatraju neprihvatljivom. Svugdje, pa tako i u poslu, teško je, a ponekad čak i nemoguće biti savršen, stoga, perfekcionisti vrlo lako mogu postati nezadovoljni svojim poslom jer nisu u njemu uspješni koliko bi to zaista htjeli.

Potencijalni „kandidati“ su i osobe koje imaju visoka očekivanja od svog posla i one koje idealiziraju posao. Nije dobro uvijek očekivati puno jer se ponekad ta očekivanja ne mogu ispuniti, što onda dovodi do osjećaja nezadovoljstva. Također, idealizacija posla, odnosno pridavanje poslu kvaliteta koje ne posjeduje i podcjenjivanje njegovih nedostataka, na kraju, shvaćanjem realne slike, dovodi do neminovnog razočaranja. U tom sudaru s realnošću, osoba počinje shvaćati i one negativne stvari, a s vremenom samo na njih i obraćati pažnju te posao iz snova odjednom može postati noćna mora.

Oni koji su podložni autoritetima i koji ne znaju kako reći „ne“ također su jedni od mogućih kandidata za ovaj problem. Ako stalno radite ono što Vam drugi govore, bez da iskazujete svoje mišljenje i svoje želje, velika je vjerojatnost da ćete s vremenom postati iznimno nezadovoljni onim što radite jer će to zapravo biti upravljano drugima, a Vaša kreativnost bit će potisnuta.

Uvjeti za nastanak burn out-a

Prvi i osnovni uvjet svakako je stres. Sagorijevanje na poslu jest krajnja posljedica stresa u radu, odnosno posljedica dugotrajne izloženosti različitim izvorima stresa.
Preveliki zahtjevi koji se postavljaju pred nas i loša organizacija rada također mogu dovesti do ovog problema.

Uz to, moguć uzrok su i nedostatna znanja i vještine. Ako niste kompetentni za obavljanje određenog posla, taj će Vam posao uzrokovati svakodnevne frustracije.
I na kraju, nije dobro ni ako nemamo podršku od drugih. Nije li Vam uvijek lakše kada s nekim popričate o nekom problemu, pa makar samo da se izjadate i izbacite iz sebe svoje negativne misli i frustracije? Socijalna podrška ključan je faktor našeg zadovoljstva životom općenito, pa je tako bitna i u poslu kojeg obavljamo.

Iako su ovim sindromom najšešće pogođeni oni u pomagačkim zanimanjima, zbog užurbanosti, velike težnje za uspješnošću i ogromne količine stresa, sve je više prisutan i različitim drugim zanimanjima.

Evo to možete učiniti

• Prije svega, prihvatite činjenicu da su stvari izmakle kontroli i odlučite da se želite boriti protiv sagorijevanja!

• Naučite kako reći „ne“! Izborite se za svoja prava i pokažite drugima da i Vaše mišljenje treba uvažavati.

• Zaboravite na savršenost, težite poboljšanju svog rada!  Znate li nekog tko je baš svakog dana i u svakoj aktivnosti apsolutno savršen? Vrlo vjerojatno ne. Stoga, pokušajte se prestati opterećivati time da stvari moraju ispasti idealne, Vaše je da uložite trud i date sve od sebe jer na neke stvari ipak ne možemo utjecati.

• Organizirajte svoj rad! Napravite plan onoga što taj dan trebate napraviti, i neka ti planovi budu optimalni i ostvarivi. Osjećat ćete se zadovoljnije kada na kraju dana uočite da ste napravili ono što ste i zamislili.

• Unesite novost u svoju radnu okolinu! Ako možete, promijenite način obavljanja nekog zadatka, ili uljepšajte svoj radni prostor nečime uz što imate lijepa sjećanja ili nečime što će Vam biti poticaj za rad.

• Ne dopustite da Vam posao zavlada životom! Posao svakako jest jedan od važnih aspekata svakog pojedinca, ali ne zaboravite i na svoje hobije, druženje s obitelji i prijateljima.

• Ne „uzimajte k srcu“ svaki prigovor ili kritiku od strane poslodavca. Nisu sve kritike ujedno i zlonamjerne i zato se ne treba nepotrebno uzrujavati. Dragocjenu energiju i vrijeme prečesto trošimo na analiziranje zašto nam je netko upravo to rekao ili jesmo li zaista toliko loši, umjesto na usmjeravanje na sam sadržaj te kritike i kratko razmišljanje o tome je li kritika opravdana i možemo li po tom pitanju nešto i učiniti.

• Izdvojite vrijeme za odmor i relaksaciju! Mislite da ste pretrpani poslom i obavezama kod kuće? Pokušajte u početku izdvojiti tek desetak minuta za opuštanje u miru i tišini, bilo uz glazbu, šetnju ili nešto drugo što Vam čini zadovoljstvo.

Piše: Marta Dumančić

Što pomislite kada na ulici prođete pokraj osobe koja ”nešto mrmlja sebi u bradu”, odnosno priča sama sa sobom? Padne li Vam na pamet da je čudna ili luda?

A sad se probajte sjetiti koliko puta ste obraćajući se  samima sebi, na glas opsovali pad na ispitu, neuspjeh na poslu ili vlastitu nespretnost pri ponovnom udaranju nožnog prsta o rub stola…

Sigurno je da ne postoji osoba koja nikada u životu nije upravo sebi uputila poneku riječ. Mnogi šaljivo govore kako je to ”razgovor s najinteligentnijom osobom” kojoj se možemo obratiti. Stručnjaci, pak tvrde da je ova vrsta konverzacije vrlo zdrava kako za duh, tako i za tijelo.

Razgovor pomaže i više nego mislimo

Doživljeno zlostavljanje, gubitak bliske osobe, rastava roditelja, promjena mjesta stanovanja, svađa s prijateljem ili partnerom i mnogi drugi problemi ili traume koji su na prvi pogled nespojivi, dijele nešto zajedničko. Svi nas dovode do lošeg stanja ako o njima ne pričamo.

Dobar imunitet, rjeđi odlasci doktoru, manje šanse obolijevanja od lakih (ali i teških) bolesti, kao i optimalno svakodnevno funkcioniranje i osjećaj zadovoljstva, povezani su s čestim razgovorima o problemima koji nas muče.

Zapanjujuća otkrića mnogih istraživanja ukazuju na činjenicu da do lošijeg općeg funkcioniranja i zdravlja uglavnom dolazi zbog potiskivanja osjećaja, a manje zbog same prirode traumatskog događaja koji nas je zadesio. Mnogi su slučajevi pokazali da sam stupanj ”strahote” koju je osoba doživjela ne mora imati teže posljedice na njezin kasniji život od onih koje slijede nakon manje traumatičnih iskustava.

Trauma se liječi prvenstveno razgovorom

U čemu je ”kvaka”? Osim u individualnim razlikama, upravo u RAZGOVORU!

Naime, mnoge osobe koje su doživjele teže traume (poput zlostavljanja), a imale su mogućnost povjeriti se nekome i pričati o doživljenom, bolje su se prilagođavale i funkcionirale u kasnijem životu od onih ljudi koji su se borili s manje strašnim (nekima čak naizgled nebitnim) problemima koje nisu nikada dobili priliku izverbalizirati. Pričanje o stvarima koje nas muče i tište pomaže nam sačuvati i poboljšati zdravlje. Kako psihičko, tako i fizičko. Izreka ”u zdravom tijelu zdrav duh” jednako je istinita ako obrnete poredak imenica.

Pisanje kao lijek

Naravno, uvijek postoje neke teme, sadržaji i teškoće koje, zbog vlastitih razloga, još nismo spremni podijeliti s drugima. Možda nikada ni nećemo biti. Srećom, postoji način da svatko pomogne sam sebi kada osjeti da ga vlastite misli doslovno guše.

Vrlo uspješnom metodom pokazalo se pisanje. Ljudi koji su prihvatili sugestiju da par dana po samo 15 minuta dnevno pišu o stvarima koje ih muče, uspjeli su na taj način ojačati vlastiti imunitet, kao i poboljšati opće raspoloženje i stanje misli. Odmah po završetku ”seanse pisanja” normalan je osjećaj potištenosti kao i javljanje depresivnih misli pošto se nalazimo u procesu suočavanja s traumom. No dugoročni pozitivni efekti i mogućnost oslobađanja od misli koje nas u mnogočemu koče vrijedni su tog negativnog, ali kratkotrajnog, osjećaja tuge.

Kako bismo dobili najviše od ovog pristupa, trebamo se pridržavati nekih pravila:

-    pisati o onome što nas muči ne pazeći na gramatiku i pravopis

-    ne razmišljati o tome ”kako to zvuči”

-    ne opterećivati se mislima ”što ako netko to jednom pročita”

Nakon što sve ”istresemo”, papir možemo baciti, spaliti, sačuvati… Najbolje je postupiti u skladu s time kako se trenutno osjećate.

Snimajte svoj govor na diktafon

Nadalje, vrlo je zanimljivo da doslovno razgovaranje sa samim sobom jednako pomaže. Možda Vam se događalo da se vrtite po krevetu i ne možete zaspati zbog brojnih neugodnih misli koje Vam se vrte po glavi. U tom slučaju uzmite mobitel (imajte ga u blizini), uključite snimanje zvuka, usmjerite se na tu malu spravicu u ruci te ispričajte o čemu razmišljate i što Vas muči. Nakon što izverbalizirate svoje misli i čujete vlastiti glas kako ih organizira, usmjerava i oblikuje u strukturirane cjeline, bit će Vam lakše zaspati, manje ćete se vrtiti i buditi tijekom noći te će sama kvaliteta Vašeg sna biti poboljšana.

Nakon što ”izbacimo” iz sebe ono što nas tišti uglavnom osjećamo veliko olakšanje i barem trenutni mir. Snimku vlastite ispovijedi možete sačuvati, ali i izbrisati čim izgovorite zadnju rečenicu. Dobro bi bilo da snimku preslušate kako biste jasnije osvijestili što vas muči i čuli je iz neutralnr perspektive.

Ograničenost navedenih metoda

Spomenuti načini nošenja sa stresnim životnim situacijama, problemima i traumama vjerojatno će Vam pomoći da se osjećate bolje. Nekada će Vam pomoći i potpuno razriješiti probleme i dileme. No, ne možemo uvijek očekivati magična poboljšanja ako se borimo s teškim problemima koje cijeli život ”vučemo sa sobom”. Osjećate li da se ne možete nositi s nekim stvarima uvijek je preporučljivo obratiti se stručnim osobama koje su osposobljene pružiti Vam potrebnu pomoć i razumijevanje. U tom slučaju nabrojene metode za Vas će biti pomagala u prepoznavanju ozbiljnosti i težine problema s kojima se borite. Omogućit će Vam odličan početak suočavanja s njima, kao i dovesti do boljeg razumijevanja samoga sebe.

Nikada nije kasno nešto poduzeti ako isto napravite upravo u trenutku kada na to pomislite – sada!

Piše: Barbara Ukas

Istraživanja su pokazala kako  90% ljudi  barem jednom u životu  iskusi  napadaj panike.

Napadaje panike karakterizira neugodan osjećaj straha, bespomoćnosti i nesigurnosti, a popraćen je tjelesnim simptomima poput ubrzanog lupanja srca, nedostatkom zraka, vrtoglavice i trncima u udovima…

Mnogi od nas znaju kako napadaj panike može biti neugodno i stravično iskustvo , a  to posebno  vrijedi za one  koji pate od učestalih paničnih napadaja i imaju dijagnosticiran panični poremećaj. U trenutku napadaja osoba je preplašena i ne vidi izlaz iz tog stanja, no postoji nekoliko načina kojima se napadaj znatno može ublažiti i smiriti uznemireni autonomni živčani sustav.

Prije svega morate znati da unatoč zastašujućem osjećaju, napad panike neće vam neće ništa strašno donijeti niti vam naštetiti. To je samo prolazni osjećaj.

1.    Disanje iz trbuha

Napadaje panike izaziva neobjašnjiv strah i nedostatak zraka te osoba u tom trenutku počinje hiperventilirati tj. udisati iz prsnog koša uz kratke izdahe, što pogoršava napadaj. Ključno je u tom trenutku disati „iz trbuha“ tj. dijafragme. Stavite ruke na donji dio rebara i osjetite kako se podižu i spuštaju. Koncentrirajte se na disanje, a u tome će vam pomoći brojanje. Izdah neka bude duži od udaha.

2.    Odvratite misli

U trenutku napadaja teško je ne misliti na to što vam se događa i zamišljate najgore scenarije, ali dokazano je kako je tada najvažnije odvratiti misli od neugodnog paničnog napadaja i razmišljati o nečemu što nema veze s njime. Zamišljajte neki, za vas ugodni scenarij ili događaj. Tako ćete polagano smiriti uznemireni autonomni živčani sustav koji vas je doveo do paničnog napadaja.

3.    Sjednite!

Tijekom napadaja osjećamo uznemirenost i strah što mnoge ljude tjera da se još više uspaniče te u tom trenutku počnu brzo hodati. Velika greška! Naime, ubrzanim hodanjem tijekom napadaja panike ubrzavate rad autonomnog živčanog sustava, te vam stanje biva još gore. U trenutku napadaja najbolje je sjesti što će  postupno umiriti vaš živčani sustav.

4.    Izbjegavajte stimulanse ( okidače) koje vas dovode do pogoršanja napadaja

Važno je znati kako se stimulansi poput kofeina ili nikotina smatraju jednim od okidača za panični napadaj, zato je preporučeno izbjegavati ih koliko god je to moguće. Kad iskusite panični napadaj; ne palite cigaretu i ne konzumirajte napitke koje sadrže kofein ( npr. kava, Coca- cola) jer ćete samo pogoršati stanje.

5.    Koristite prirodne anksiolitike

Da bi ublažili  uznemirenosti živčanog sustava preporučljivo je konzumirati prirodne anksiolitike poput čaja kamilice ili matičnjaka koji djeluju blago i smirujuće na živčani sustav.

Kroz naše programe, koristeći znanstvene spoznaje iz raznih područja humanističke psihologije, naučit ćete kako svoj život mijenjati u željenom pravcu.

Kao članovi Centra uspjeha ostavrujete popust na sve naše programe, kao i mogućnost besplatnog pohađanja nekih od radionica.

Godišnja članarina Centra uspjeha je 50 kn!

Članarinu možete uplatiti na naš žiro-račun i predignuti svoju člansku iskaznicu u  prostorima Centra uspjeha, Prilaz Đure Deželića 31, Zagreb.

Pritom nam pošaljite svoju e-mail adresu kako biste mogli primati obavijesti o novostima i programima u Centru uspjeha. Za sva dodatna pitanja i prijedloge, slobodno nam se obratite!

Podaci za uplatu:

Udruga “Centar uspjeha”
Nova cesta 42
10000 Zagreb
OIB: 99171901872
Žiro račun: 2360000-1102147848 (Zagrebačka banka)
Poziv na broj: 09052012
Svrha uplate: godišnja članarina

Piše: Tajana Kožulj, mag.oec.

Mnogi od Vas zasigurno imaju problema s izgovaranjem riječi:“ne“. Zašto je to tako? Zato što je „ne“ vrlo snažna riječ koja može utjecati na naš život.

Baš iz tog razloga donosimo Vam osnovna načela ili tehnike kako se uspješno obraniti od pretrpanih obaveza.

Ukoliko u  svoj život ne ubacite riječ „ne“ postoji mogućnost da ga provedete u dosadi i obavezama te da na taj način nikoga na učinite sretnim. Ove smjernice Vam mogu uštedjeti vrijeme, novac, živce kao i poboljšati odnose s drugim ljudima.

Evo glavnih načela kako reći famozno „ne“:

1. Kupovanje vremena

Ovo je jedna od najčešćih tehnika današnjice. Ukoliko ne znate kako odbiti osobu koja Vam je dala neki prijedlog ili Vas je dovela pred gotov čin davanja odgovora, razmislite i koristite se jednim od ovakvih izjava:

• Moram pogledati u rokovnik, pa Vam javim
• Treba-o/la bih razmisliti o tome 
• Moram baciti pogled na svoj račun u banci.  

2. „Pravilo“

Tehnika pod nazivom „Pravilo“ označava ona pravila koja ste Vi i Vaša obitelj utvrdili. Primjer ovakve situacije je da recimo ne posuđujete nikome novac. Dakle, ukoliko Vas prijatelj, kolega ili bilo tko drugi pita da mu pozajmite novac, slobodno se koristite ovim pravilom i izgovorite frazu tipa: Oprostite imam pravilo da ne posuđujem novac. Na ovaj način osobi koja Vam je postavila ovakvo neugodno pitanje dajete do znanja da ste već prije intenzivno razmišljali o ovome problemu i da Vas je dovela u neugodnu situaciju.

3. Prevencija

Prevencija se odnosi na situacije koje možete i trebate izbjegavati kako se ne biste našli u neugodnoj situaciji.  Tako ako se nalazite u situaciji da Vam šef zadaje previše  posla te odmah nakon „iscrpljenih baterija“ uzimate slobodan dan. Nemojte napraviti pogrešku pa taj dan iskoristiti na način da pomažete na primjer sestri da uredi kuću. Taj dan bi trebao biti samo Vaš. Dakle provedite ga u tišini svog doma, naravno ukoliko je to moguće.

4. Fraza: „Imam planove“

Ovo je omiljena fraza mnogih ljudi. Jednostavno ako imate problema s davanjem negativnog odgovora- ublažite ga korištenjem ove izjave: Žao mi je, ali imam planove. Ukoliko Vam i ova izjava predstavlja problem, zapitajte se kada ste zadnji put nešto lijepo učinili za samoga sebe ili pak proveli vrijeme s voljenom osobom.

5. Isprike kojima spašavate obraz

Za razliku od gore navedenih izjava ova isprika se malo odnosi na „zaobilaženje istine“. Nitko od nas ne želi lagati, ali ukoliko je situacija takva da ne želimo povrijediti neku osobu, koristit ćemo se i malim lažima. Koliko ste se samo puta našli u situaciji da Vas je draga osoba pozvala „van“  ali je niste željeli povrijediti pa ste ipak pristali i tek se onda „uvalili“ u mnoštvo problema. Eto baš iz tog razloga najbolje je reći da ste u vezi s nekim drugim, iako to nije istina, no s tom izjavom olakšavate si život.

Da li Vam je još uvijek teško reći „ne“? Iskreno se nadam da nije, ali ukoliko i je ne morate se zabrinjavati. To je riječ koja se uči kao i ostale stvari u životu. Dajte sebi vremena i vidjet ćete kako s lakoćom odbijate prijedloge koji su vam do nedavno zagorčavali život.

Piše: Irena Dajčar

Nesigurni ste u sebe i izgubljeni u svakodnevnom životnim situacijama? Često ste u dilemi i oklijevate pri donošenju važnih odluka? Previše vas zaokupljaju sitnice i to do te mjere da od šume ne vidite drvo? Ponestaje vam odgovora?

Slijedite svoju intuiciju!

„Budućnost  pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova …“  by Eleanor Roosevelt

Previše se raspravlja, a premalo se zna o tome što je zapravo intuicija stoga se često povezuje s pojmovima kao što su šesto čulo, unutarnji glas, izvan osjetilna percepcija, podsvijest, nesvjesni um.

Carl Gustav Jung, švicarski psiholog, smatra da je intuicija jedna od četiri psihičke funkcije, smatra je iracionalnom i predstavlja instiktivno shvaćanje. Psiholog Gary Klein tvrdi da 90% kritičnih odluka donosimo na temelju intuicije, smatra se da intuicija uključuje mogućnost prema kojoj se može saznati valjano rješenje za probleme i odluke. Intuitivna spoznaja je načelno suprotna pojmovnom, razumskom razmatranju ili intelektualnoj refleksiji ali se ne isključuju. (Arhimedova heureka)

Usuđujete li se slijediti svoje unutarnje vizije/snove?

Intuicija kao pojam u velikoj mjeri je i predmet tumačenja filozofije pa su je veliki filozofi poput Platona, Descartesa, Lockea, Schilling, Schopenhauera interpretirali vrlo različito i višeznačno kao životnu filozofiju. Također se pojavljuje i kao predmet estetike što ističe Benedict Croce tvrdeći da specifičan način umjetničkog sagledavanja stvarnosti iz kojeg proizlazi umjetničko djelo pojmovno ne može bez intuitivnog, a intuitivno kao estetsko može postojati bez logičkog i znanstvenog. Osim empirijske intuicije, Hussler ističe pojam eidetska intuicija pri čemu se sagledavaju predmeti čiste biti.

Što nam doista govori naše unutarnje JA?

Besplatni savjetnik čuči u nama samima, najbolje poznaje naše probleme i može smisliti pravo rješenje. Iako nije znanstveno dokazano, kaže se da onaj odgovor koji nam prvi padne na pamet je obično i točan odgovor, a sve nakon toga su previranja i dileme. Mnogi su to shvatili te razvili sugestivne mehanizme, pogotovo u potrošačkoj industriji gdje je intuicija postala najčešće rabljen marketinški trik zato se nije loše neprestano propitkivati kome više vjerujete – sebi ili drugima?

Koliko je razvijena vaša intuicija?

No ipak je dokazano da je intuicija „unutarnji ženski predosjećaj“ za rješavanje stvari budući da su žene prirodno empatičnije, dok su muškarci vizualni tipovi, fokusiraniji na jedan problem te ga ne sagledavaju u širem spektru već posežu za konstruktivnim rješenjima koja im se nude. Pomoću metode pokušaja i pogrešaka nekolicina stručnjaka sastavila je sljedeći test:

1. Više ste spontani nego organizirani:
a) nikad  b) ponekad  c) često

2. Odlučujete na temelju unutarnjih osjećaja, koji se pokažu dobrima:
a) nikad  b) ponekad  c) često

3. Pri upoznavanju novih ljudi steknete točan pozitivan ili negativan dojam:
a) nikad  b) ponekad  c) često

4. Na temelju intuicije uspješno ste ulagali novac i dobivali:
a) nikad  b) ponekad  c) često

5. Znate koja je vaša životna svrha ili misija na ovom svijetu:
a) nikad  b) ponekad  c) često

6. Kad god ignorirate snažan unutarnji osjećaj, uvijek poslije požalite:
a) nikad  b) ponekad  c) često

7. Uvijek se oslanjate na intuiciju kad odlučujete o karijeri:
a) nikad  b) ponekad  c) često

8. Kreativni ste, a odlične ideje uvijek uspješno ostvarite:
a) nikad  b) ponekad  c) često

9. Osjećate se zabrinuto/uzbuđeno prije nego što se nešto loše/dobro dogodi:
a) nikad  b) ponekad  c) često

10. Kreativne ideje vam sinu niotkud i donijele su vam golem uspjeh:
a) nikad  b) ponekad  c) često

11. Iako to još ne znate, možete osjetiti da član obitelji ili partner pati:
a) nikad  b) ponekad  c) često

12. Prijatelji vas često opisuju kao kreativnog i originalnog:
a) nikad  b) ponekad  c) često

13. Odlučujete na temelju osjećaja, suprotno savjetima voljenih:
a) nikad  b) ponekad  c) često

14. Odmah prepoznate čim vam netko laže ili govori istinu:
a) nikad  b) ponekad  c) često

15. Predosjetili ste da će se nešto loše dogoditi, što se poslije i ostvarilo:
a) nikad  b) ponekad  c) često

16. Kad ne znate što učiniti, pričekate jer znate da ćete dobiti odgovor:
a) nikad  b) ponekad  c) često

17. Osjećate povezanost s ljudima koje ne znate ili mjestima gdje niste bili:
a) nikad  b) ponekad  c) često

18. Osjećajni ste i često “preuzimate” osjećaje drugih – htjeli vi to ili ne:
a) nikad  b) ponekad  c) često

19. Imali ste predosjećaj, koji vas je spasio od opasnosti:
a) nikad  b) ponekad  c) često

20. Kad se izgubite, pronađete pravi put uz pomoć intuicije:
a) nikad  b) ponekad  c) često
Nikad = 1 bod, ponekad = 2 boda, često = 3 boda

Prva razina (20-30 bodova)
Intuicija vam nije dovoljno razvijena. Najčešće vas upozorava na ekstremne situacije, primjerice, kad vam je život u opasnosti ili vas preplave osjećaji užasa prije putovanja. No ne slušate unutarnje osjećaje, zbog čega znate požaliti. Ali još stignete razviti intuicijske sposobnosti.

Druga razina (30-40 bodova)
Osjećajni ste te vam intuicija služi prvenstveno kako biste pomogli drugima. Često završavate rečenice bliskih ljudi, predosjećate ako su u opasnosti, no zanemarujete intuiciju u ostalim životnim područjima. Želite li od nje imati velike koristi, morate raditi na njoj i vježbati.

Treća razina (40-50 bodova)
U skladu ste s osjećajima i svijetom oko vas, što je velika vještina. Vaše intuitivno znanje pomoglo je ne samo vama nego i svima oko vas. Uz pomoć intuicije poboljšavate veze, ali i karijeru – jer vam pomaže da riješite probleme, snalažljivi ste te vrlo brzo reagirate.

Četvrta razina (50-60 bodova)
Intuicija vam je toliko razvijena da znate da nikad ne smijete sumnjati u unutarnji glas. Upravo zato što ga uvijek slušate – vrlo ste uspješni. Znate da to što trenutačno radite ima svrhu, a time pridonosite i boljem društvu, pri čemu vas intuicija stalno tjera naprijed da biste je ostvarili.

Piše: Darka Bosiljević

Nekad u životu zastanemo pitajući se za smisao vlastitog postojanja. Kada osjećamo da djelujemo mehanički kao stroj, bez duše, bez vlastitih snova, želja, gubimo energiju i ne osjećamo se ispunjeno.

Hodamo kroz život egzistirajući. Ali nešto fali… Postoji li nešto više? I kako doći da toga? Kako doći do općepoznatog fenomena kojemu svi na neki način teže – kako biti sretan!
U ključnim trenutcima zasvijetle iskre spoznaje o potrebi za nečim što nam je kao zabranjeno. Takoreći zabranjeno od rođenja… jer od početka nam se govori kakvi trebamo biti i najčešće nije uredu ono što sami želimo… Tako smo već u startu naviknuti potisnuti ono što je izvan granica prihvaćanja naše okoline. To zna dovesti do tjeskobe i depresije te odvesti na krivi put … gdje hodamo izgubljeni čekajući da nas netko povede.

Naravno da određene norme ponašanja moraju biti prihvaćene radi opstanka i njima su nas učili (roditelji i društvo), kako bi se mogli lakše uklopiti. No, gdje je granica između zaštite i nepotrebnog ograničavanja. Pretjeran zaštitnički stav roditelja može ograničiti djecu i ne dozvoliti im dovoljno prostora za slobodan razvoj.
Svima nam je dano da otkrije svoje granice prihvaćanja normi te kako će se uklopiti u društvo, kako naći svoje mjesto pod zvijezdama a da ne idemo klonule glave kroz život.

Pronalazak sreće

Ne treba žaliti ako se nađemo na dnu zbog svoje situacije znajući da nam nešto fali. To je korak ispred mogućeg zadovoljstva. Sada samo treba imati snage i hrabrosti okrenuti drugu stranicu… napraviti korak prema onome što nas čini sretnima. Nailaziti ćemo na poteškoće usklađivanja nužne egzistencije sa životom kakvog želimo. Ali, u malim porcijama zadovoljstvo može stizati, počevši od malih stvari koje nas raspolože, koje nam daju vrijednost i snagu. Na primjer, jedna šetnja u prirodi može nam nekad pružiti dovoljno energije i zadovoljstva da se osjećamo dobro u vlastitoj koži te krenemo smjeru dobrih osjećaja. Nevjerojatno je koliko toga što nas opterećuje može kristalizirati čistina prirode. Kretanje u prirodi, vježba, sport. Bilo kakvo bavljenje aktivnošću koja nas ispunjava. Bilo to fotografiranje, pisanje pjesama, misli ili tečaj stranog jezika. Ono što činimo za sebe vraća nam tako potreban osjećaj vrijednosti vlastitog bića.

Čišćenje balasta

Uz malo samointrospekcije mogli bi bolje shvatiti situacije u kojima se nalazimo. Mogli bi gledati tuđe ponašanje odvojeno od sebe, i ne dopustiti emocijama da nas preplave. Ne dozvoliti da loš odnos drugih prema nama utječe na to kako i što ćemo mi misliti o sebi. Svakako je izvrsno imati osobu koja će nam pomoći osvijetliti sliku o nama, koju su drugi zatamnili, osobu koja nas poznaje. Netko tko će nas podsjetiti tko smo i što je dobro u nama. Ako se otvorimo barem malo, ako se usudimo naići ćemo na podršku, nešto ili nekoga tko će nam pomoći pronaći našu zaboravljenu snagu. Iako je vjerojatno svima poznato da smo u baš najtežim trenutcima često sami. To je normalno jer smo tada u najdubljim ponorima sebe, teško će nam tada netko moći pristupiti i reći ono što treba, čak i ako kaže mi nećemo biti spremni čuti to. Kada prođe faza potpune tame, spremni smo polako otvoriti oči, slušati i čuti da ima ljudi oko nas spremni vidjeti da postoji dobro. I konačno spremni sami činiti dobro.

Piše: Branka Bučević

Svakodnevno smo okruženi drugim ljudima i htjeli mi to ili ne, donosimo neke zaključke o njima.

Ponekad nismo ni svjesni pogrešaka koje nam se događaju tijekom formiranja impresije, odnosno dojma koji osoba ostavlja na nas.

Često je ta impresija rezultat minimalnih informacija. Primjerice, ovisi o vremenu. Prilikom upoznavanja s nepoznatom osobom, svjesni smo samo malog dijela osobina koje čine tu osobu baš takvom kakva jest. Donosimo „grube“ procjene koje bi zasigurno bile točnije kada bismo imali više na raspolaganju jer bi to značilo da više faktora uzimamo u obzir.

Informacije koje prvo percipiramo imaju više utjecaja na našu prosudbu o drugima. Takva pojava se naziva efekt primarnosti i češća je od obrnute situacije, znači kada posljednje informacije imaju veći značaj, što se naziva efekt recentnosti.

Primjer za efekt primarnosti bi bio sportaš koji kasni na prvi trening u novom klubu. Vjerojatno će ga trener i suigrači smatrati nemarnim i neozbiljnim iako je možda bila gužva u prometu, nije čuo budilicu… Efekt recentnosti bi se pojavio kada bi netko svaki put tražio našu pomoć oko fakultetskog gradiva, prepisivao zadaće i bilješke s predavanja, nije ispunjavao svoj dio kod pisanja seminara ali bi nam pomogao na završnom ispitu pa bismo nekako zanemarili prijašnje ponašanje i takvu osobu okarakterizirali kao nekog tko nam je pomogao u bitnoj situaciji.

Najčešće pogreške zaključivanja

Uloge koje pojedinci imaju često nas navode na donošenje brzopletih zaključaka o njihovim osobinama. Mislite li da je starija žena koja radi u banci te je ujedno i majka, pouzdanija osoba od mlađeg muškarca koji radi kao konobar?

Iako nerado priznajemo, izgled i ponašanje su ključne odrednice u donošenju sudova o drugima. Prilikom zapošljavanja, mnogi poslodavci traže fotografiju potencijalnih radnika i radnica. Zašto je bitno kako izgleda prodavačica hrane u nekom lancu brze prehrane? Gladan čovjek ne razmišlja o fizičkim karakteristikama osobe od koje kupuje pomfrit ili sendvič nego o tome kako će utažiti glad. Ili ipak nije tako?

Ponekad nije važno samo ono što ljudi kažu nego i izraz lica, ton glasa, geste, položaj tijela, pokret, dodir ili pogled. Način na koji ljudi komuniciraju bez riječi nazivamo neverbalna komunikacija. Okruženje u kojem se osjećamo ugodno jer su ljudi koji ga čine pristupačni i veseli, svakako će utjecati na nas te ćemo se rado vratiti na isto mjesto ako imamo izbora između više opcija. Prisjetite se koliko puta ste imali priliku kupiti neki proizvod na više prodajnih mjesta ali ste se odlučili za trgovinu u kojoj je osoblje pristojnije i ljubaznije.

Zašto tako brzo zaključujemo o nečijim crtama ličnosti samo na temelju vidljivih karakteristika?

Istraživanja su pokazala kako se taj proces odvija brzo, automatski i ekonomičan je. Znači da se ne moramo svjesno truditi, ne zahtjeva puno vremena i uz malo uloženog truda, dobivamo dosta korisnih informacija.

Međutim, nedostaci su mogućnost pojave stereotipiziranja, odnosno pretpostavke da svi ljudi koji su članovi neke grupe imaju jednake karakteristike. Poznati su nam stereotipi kako  manekenke traže samo bogate dečke, brinete su pametnije od plavuša…

Ponekad se može dogoditi da sve prosudbe koje donosimo o osobi budu pod utjecajem onoga što smo pomislili kad smo prvi put vidjeli tu osobu, što se naziva greškom prve impresije. Ako netko zakasni prvi dan na posao jer je zaspao, vjerojatno tu osobu nadređeni ubuduće neće smatrati ozbiljnom i pouzdanom usprkos daljnjem zalaganju.

Da li vam je poznata situacija kada cjelokupna impresija o nekome, bilo pozitivna ili negativna, dominira nad drugim impresijama? Primjer takvog halo efekta može biti i zaljubljenost jer smo tada usmjereni na vrline određene osobe i pritom zanemarujemo brojne mane.

Sklonost procjenjivanja drugih ljudi u pozitivnim terminima naziva se efekt pozitivnosti. Najboljeg prijatelja ili prijateljicu vjerojatno smatramo veoma inteligentnom, zanimljivom i sposobnom osobom.

Suprotno tome, može se javiti efekt negativnosti, odnosno negativne crte mogu djelovati na stvaranje impresije više od pozitivnih (pogotovo one negativne crte koje se odnose na moral osobe). Kada bismo saznali da kolega s posla vara svoju suprugu, više bismo se usmjerili na njegove negativne osobine iako zasigurno posjeduje i mnoštvo pozitivnih.

S obzirom na sve faktore koji utječu na našu percepciju i spoznavanje drugih ljudi, vidimo da stvaranje ispravnog utiska nije lagan posao kako se možda čini. Poznavanje osnovnih principa i pogrešaka koje se mogu javiti tijekom navedenog procesa, može nam pomoći u uspješnijem i učinkovitijem komuniciranju s našom okolinom. Kvalitetniji međuljudski odnosi doprinose psihičkom i fizičkom zdravlju pojedinca i nikada nije prekasno da im posvetimo više vremena i pažnje.

Piše: Franjo Ivanković

Kod kriminalnog i forenzičkog, te nakon toga i sudskog procesuiranja, stručnjaci se najčešde oslanjaju na svjedočanstva očevidaca i ista uzimaju kao dokaze koji imaju istu vrijednost kao drugi fizički opipljivi dokazi, no u bliskoj prošlosti DNA tehnologija dokazuje nešto što su brojni psiholozi tvrdili godinama – a to je da očevidac ne mora uvijek biti u pravu. Pamdenje možda i nije pozdano onoliko koliko mi smatramo. Elizabeth Loftus, Baddley i drugi poznati psiolozi su izveli studije i istraživanja kojima su stavili kognitivni proces pamdenja na testiranje.

Svaki put kad se prisjetimo nečega – originalna informacija dobije izmjene

Kao obični ljudi, skloni smo mišljenju kako je naše pamćenje pohranjeno u našem mozgu kao kakva vrpca, kaseta pohranjena u glavi koja se ne mijenja i koje se ponekad sjetimo, nešto gdje se činjenice ne mijenjaju. No to nije istina. Svaki put kada se prisjetimo nečega, originalna pohranjena informacija se osvježi, to jest dobije neke izmjene ili distorcije.

Uzmimo jednostavan primjer: ukoliko nam netko kaže da je nebo prije tjedan dana bilo sunčano, velika je vjerojatnost da ćemo, ako nas netko upita par dana poslije, reći da je nebo bilo bistro bez oblačka i da je bilo jako vruće. To se događa jer neke zaboravljene elemente u sjećanju popunjavamo našim vlastitim, točnije onim koji nama zvuče najlogičnije.

Skloni smo potiskivanju pamćenja koja mogu nauditi našem samopoštovanju.

Primjerice prilikom traumatičnog iskustva u obliku fizičkog napada, ukoliko nemamo hrabrosti suočiti se  sa situacijom u kojoj smo se našli, razvit ćemo sklonost da niječemo da se to uopće i dogodilo.

Sve u svemu, moramo prihvatiti činjenicu da pamdenja nisu savršena i da su itekako sklona promjenama i „nadogradnjama“. Elizabeth Loftus je zajedno sa Palmerom u 1974. godini izvela eksperiment and pouzdanost pamćenja. Sudionicima istraživanja pokazali su video snimku prometne nesreće, gdje se dva auta zabijaju jedan u drugoga. Nakon toga zatraženi su da procijene brzinu kretanja automobila prilikom sudara. Prilikom ispitivanja, pri postavljanju pitanja, korištene su drukčije riječi . Tako da su neki bili upitani da procijene brzinu prilikom kontakta, a neki prilikom zapucavanja jednog auta u drugo. Kao što su i pretpostavili, oni koji su imali riječ „zapucali“ su procijenjivali vede brzine od onih sa „kontaktirali“.

U drugom dijelu istraživanja, pozvali su sudionike tjedan dana poslije kako bi ih pitali da procjene je li bilo stakla ili ne, opet su (po pretpostavci) oni koji su upitani rječju „zapucali“ procijenili da ima, a oni sa „kontaktirali“ ili „dodirnuli“, da nema stakla nakon sudara. Istraživanje je pokazalo kako na pamćenje možemo utjecati samim postavljanjem pitanja, prema tome – da pamćenje nije pouzdano.

Piše: Josip Razum

Gotovo  svakog dana  suočavamo se sa  situacijama  koje rezultiraju anksioznošću i stresom. Naš puls se pritom ubrzava, imamo neugodan osjećaj u želucu i misli nam često nekontrolirano „lutaju“ na sve strane. Kao rezultat toga  donosimo loše odluke ili pretjerano reagiramo.

Treba nam brzo i učinkovito smirivanje naših, stresom izazvanih tjelesnih reakcija, kako bi smo mogli uspješno riješiti trenutni problem ili kriznu situaciju. Slijedeća vježba vrlo je korisna u postizanju takvog cilja…

Osnovni mehanizam za redukciju stresa koji se koristi u ovoj vježbi uključuje duboko disanje. Sama vježba sastoji se od 4 koraka:

1.    korak: Zauzmite udoban položaj. Stavite  lijevu ruku (okrenutu dlanom prema dolje) na pupak. Desnu ruku stavite preko lijeve. Držite oči otvorenima.

2.    korak: Zamislite da se prazna boca ili spremnik nalazi ispod mjesta na kojem držite
ruke. Započnite sa udisanjem zraka. Dok udišete, zamišljajte  kako vam zrak
ulazi kroz nos i spušta se dolje te polako puni spremnik koji se nalazi ispod
vaših ruku. Ruke će se podizati dok se spremnik puni zrakom. Zamišljajte kako
se spremnik puni do vrha. Val podizanja koji je počeo u vašem trbuhu proširit
će se na rebra i gornji dio prsa. Ukupna dužina udisaja ne bi trebala prelaziti tri
sekunde u prvom tjednu provođenja vježbe, a kasnije se može produljiti na
četiri ili pet dok napredujete u razvoju vještine. Zapamtite da je važno
koncentrirati se na zamišljanje kretanja zraka kroz tijelo dok udišete i kasnije
izdišete.

3.    korak:  Zadržite dah. Držite zrak u spremniku. Ponavljajte sebi: „Moje tijelo je
mirno.“

     4. korak: Polako počnite sa izdisanjem zraka kako biste ispraznili spremnik. Dok to radite,
ponavljajte rečenicu: „Moje tijelo je mirno.“ Dok izdišete, osjećat će te kako se
podignuti trbuh i prsa spuštaju. Ponovite vježbu četiri ili pet puta za redom.
Ukoliko osjetite vrtoglavicu, prestanite u tom trenutku s izvođenjem
vježbe, a ako ista nastavi predstavljati problem, smanjite duljinu
udisanja ili broj ponavljanja vježbe.

Ponavljajte ovu vježbu pet do deset puta dnevno, što je važno budući da se radi o vještini koju treba svladati. Neka ona postane dijelom vaše jutarnje, popodnevne i večernje rutine, a možete ju prakticirati i za vrijeme stresnih situacija. Nakon jednog ili dva tjedna redovitog izvođenja vježbe, izostavite prvi korak koji je služio lakšem usvajanju tehnike.

Iz prve možda nećete primijetiti relaksirajuće učinke, ali već nakon jednog do dva tjedna, ona će povećati vašu sposobnost da ostanete smireni kada je to potrebno. Zapamtite da morate vježbati redovito ako želite svladati vještinu. Njeno redovito izvođenje dovest će Vas do opuštenijeg i mirnijeg, odnosno „antistresnog“ stava. Lakše ćete podnositi stresne trenutke, a Vaše tjelesne i psihičke reakcije će biti blaže nego prije.