Kako se osloniti na sebe, a ne druge – ljude i s(tvari)

12. 10. 2014

bulimija prejedanjePiše: Irena Jurjević, savjetnica iz Gestalt psihoterapije Kada smo slabi, ranjivi, kad ne znamo što odlučiti, kad ne vjerujemo da je nešto moguće, kad se ne osudimo, kad nas je sustiglo nešto teško – imamo potrebu za osloncem.

Nekad život baš bude težak i potreban nam je netko ili nešto izvan nas samih da nam bude podrška, da nam olakša teret. Ljudi biraju različite oslonce. Neki su za njih zdravi, a neki nisu. Neki su privremeni, a neki postaju štake bez kojih više ne znaju hodati. Ponekad se oslanjamo na druge, jer zapravo duboko u sebi ne vjerujemo da možemo sami.

Evo na što se sve naslanjamo:

  • Alkohol, cigarete, droga – služi otupljivanju osjećaja (anestezija neugode)
  • Ovisnost o drugoj osobi „Ne mogu bez njega ili nje“ ili „Napravi to umjesto mene“
  • Ovisnost o mišljenju roditelja ili društva „Jer se to tako radi“
  • Antidepresivi – umjetno stvoren osjećaj da je sve ok
  • Hrana (slatko) i shoping – trenutni fiks i olakšanje
  • Seksoholizam – kad sve vrste i oblici seksa služe tome da izađemo iz kontakta sa svojim neugodnim osjećajima
  • Kompjuterske igrice – bijeg od sebe i stvarnosti
  • Sportske kladionice – „Zapravo ne vjerujem da sam mogu upravljati svojim životom i postići ono što želim“
  • Uvjerenja tipa „Ja ne mogu“ – rješavaju me odgovornosti i posljedica ako pokušam
  • Radoholizam – radim, radim i još radim da slučajno ne osjetim bol ili radim da bih se dokazao

Ako dulje vrijeme koristimo neke od ovih „štaka“, postajemo invalidi. Bez njih više ne možemo, postajemo ovisnici. Ovisnost znači: o – visjeti, a to znači da visimo na nekome ili nečemu; ne možemo stajati na svojim nogama. A ne možemo stajati na svojim nogama, jer je naša životna podrška izvan nas samih, a ne u nama samima. Dobro je znati da svi imamo mogućnost osloniti se na sebe. Ako to nismo naučili do sada, možemo bilo kada.

Jedan od glavnih ciljeva psihoterapije je naučiti vas da „nosite“ sami sebe kroz život, umjesto da dopuštate da vas život bacaka na sve strane, a vi bespomoćno plutate. Istina je da je proces postajanja samodostatnom, samostalnom i snažnom osobom nekad dulji nego što bismo mi htjeli, i cijeli put nije uvijek samo ugodan. Ali, promatrajući vlastiti proces promjene i promatrajući svoje klijente kroz neko vrijeme, mogu sa sigurnošću reći da se 100% isplati. Evo koje unutarnje izvore podrške svi koristimo ili možemo koristiti u životu, a navodi ih Jorge Bucay, poznati Gestalt psihoterapeut i pisac u svojoj knjizi „Put samoovisnosti“.

Unutarnji alati i pomagala:

  • Samosvijest
  • Sposobnost shvaćanja
  • Samouvjerenost
  • Osjećajnost
  • Inteligencija
  • Moralna načela
  • Snaga volje
  • Hrabrost
  • Zavodljivost
  • Vješte ruke
  • Smisao za glumu i zaigranost
  • Karizma
  • Smisao za lijepo
  • Upornost
  • Sposobnost učenja
  • Kreativnost
  • Opažanje
  • Iskustvo
  • Intuicija
  • Etičnost
  • Prihvaćanje

Evo neke podrške koje dodajem, a zdrave su i uvijek odrade svoju svrhu:

  • Nazvati prijateljicu i pričati o onome što me muči.
  • Potražiti pomoć od drugoga (ili struče osobe).
  • Plakanje.
  • Bilo kakvo (po)kretanje.
  • Izmlatiti jastuke.
  • Raditi bilo što od čega se osjećam bolje (može to biti i obično čišćenje kuće).
  • Dopišite sami…………………….

Ostali članci iz rubrike S psihoterpijskog kauča…

coaching savjetovanje centar uspjeha

Individualno savjetovanje s Irenom Jurjević

Savjetovanje/poslovni coaching/psihoterapiju radim:

Vaše upite i prijedloge možete slati na info@centaruspjeha.com

Dogovor za razgovor ili online savjetovanje:
info@centaruspjeha.com ili na broj mobitela 091/5987683

Savjetovanje radim na hrvatskom i engleskom jeziku.

Ostavi komentar