Centar uspjeha

Piše: Lana Bojanić

S laičkim „dijagnosticiranjem“ depresije susrećemo se na gotovo svakom koraku. Etikete depresivnosti dijele se šakom i kapom, kako u svakodnevnim interakcijama, tako i od strane medija.

Što je toliko „privlačno“ u objašnjavanju nečije zatvorenosti, utučenosti ili neraspoloženja dijagnozom depresije?

Kako razlučiti nečiji loš dan od psihičkog poremećaja?

Osobu smo skloni opisati kao depresivnu ukoliko primijetimo njezinu izraženu žalost, bezvoljnost, neraspoloženje i sklonost percipiranja svijeta kao crno, beznadno mjesto. Prvi korak u razlučivanju stvarne depresije od prolaznog stanja je, kao i u većini slučajeva, postavljanje simptoma u kontekst.

Ukoliko je netko nedavno proživio iskustvo smrtnog slučaja u obitelji, prekid romantične veze ili pak teškoće u školovanju ili poslu, sasvim je logično, dapače biološki opravdano, da će u određenom vremenskom razdoblju pokazivati „depresivne simptome“. Tuga i plač, kao fiziološka posljedica tuge, služe tome da naše tijelo izbaci hormone i kemijske spojeve koji se u njemu nakupljaju kao posljedica negativnih emocija, dok razdoblja neaktivnosti pomažu organizmu da se oporavi od stresa.

Problem nastaje kada dotične reakcije, bilo vremenski, bilo intenzitetom, prekorače nevidljivu i u psihologiji još uvijek poprilično neodređenu granicu. Razlog toj neodređenosti leži u razlikama u karakteru svakog čovjeka. Za povučene pojedince sasvim je normalno nešto dulje razdoblje žalovanja, dok će se otvoreniji, društveniji pojedinci  mnogo brže oporaviti od tuge ili intenzivnog stresa.

  „Depresija ima moć uplašiti ljude dovoljno da odu. Smiješno je da ima baš takav učinak.“
-Siobhan Fahey

Razgovor je često lijek protiv depresije

Nažalost, čini se da je u današnje vrijeme, kada uz pomoć medija i popularnoznanstvene literature svi pomalo amaterski psihologiziramo, „dijagnoza“ depresije postala zamjena za empatiju i pomoć. Neusporedivo je lakše neraspoloženje i povučenost naših poznanika i prijatelja svesti pod sveobuhvatnu, mističnu depresivnost s kojom se nemamo kompetencije nositi, nego s osobom porazgovarati, saslušati ju ili ponuditi pomoć.

Depresija tako postaje isprika za izbjegavanje neugodnih socijalnih interakcija, što čini veliku, često i nepopravljivu štetu u odnosima. Psiholozi se slažu; blaže oblike depresije za koju terapija lijekovima nije potrebna najbolje liječi razgovor, pogotovo razgovor s bliskim osobama koje su najbolje upoznate s kontekstom simptoma te  karakterom i navikama depresivne osobe. Gotovo svi terapijski postupci koje provode psiholozi i psihijatri u proces uključuju i pacijentovu obitelj i, ako je moguće, prijatelje i bliske suradnike. Moć poruke koju terapeut želi prenijeti iznimno se povećava ako je prihvaćena i ponovljena od strane bliskih osoba.

Kako pomoći depresivnoj osobi?

No čak i ako osoba nije u terapijskom postupku, a okolina zamjećuje određene simptome, otvoren razgovor, bez predrasuda i optuživanja, može učiniti čuda. Mnogo toga što s lakoćom ubacujemo u koš „depresije“ zapravo su životni problemi s kojima pojedinac ne zna kako bi se uhvatio u koštac, a iz nekog se razloga libi zatražiti našu pomoć.

To se pogotovo odnosi na teen-populaciju; dok se javnost brine nad rastućim problemom depresivnih tinejđera, rijetko tko povlači poveznicu između iznimno turbulentnog i stresnog razdoblja puberteta i raspoloženja sumnje, beznađa i bezvoljnosti koje uobičajeno proizlazi iz tako snažnog stresa. Roditelji, uplašeni simptomima depresije koje prepoznaju kod svog djeteta, ne znaju kako bi se postavili i konverzacija među njima ili zamre ili postane nespretna i neadekvatna, što samo pojačava razočaranje i bezvoljnost tinejđera i situaciju čini težom.

Ne zaboravite kavu s prijateljima… na suncu…

U ovom otuđenom i užurbanom svijetu, gdje malo tko zaista poznaje malo koga, dug, iskren razgovor s bližnjima je vještina koja polako odlazi u zaborav. Slijedeći put kada čujete okolinu kako nečije raspoloženje opisuje kao depresivno, odvojite vremena i porazgovarajte s tom osobom. Začudit ćete se u koliko ste slučajeva u mogućnosti pomoći samo svojim vremenom i pažnjom. I još nešto; ako je moguće, neka se razgovor odvija na otvorenom. Psiholozi su dokazali da svjetlost, pogotovo prirodna, ima zadivljujuće učinke na brojne vrste depresije i loše raspoloženje općenito. Dakle, iskoristite nadolazeće proljetne dane za poboljšanje psihofizičkog zdravlja i produbljivanje odnosa!

 Radionica “Škola samopouzdanja” – Upisi u tijeku…

Individualno savjetovanje i coaching