Centar uspjeha

Piše: Tajana Kožulj, mag. oec.

Prema disleksičnoj djeci ostala djeca, a ponekad i odrasli, često se ponašaju tako da ih osuđuju, nepravedno optužuju ili ponižavaju.

U svojoj knjizi „Dar disleksije“ Ronald Davis (i sam disleksičar) savršeno opisuje kombinaciju darovitosti i nesposobnosti nazvanom disleksija.

Disleksiju često nazivaju i majkom svih poremećaja u učenju.

Postoje brojne teorije o tome što je disleksija i što je uzrokuje. Mnogi je stručnjaci definiraju na različit način. Najviše se prihvaća ona definicija disleksije koja kao obilježje ove bolesti navodi veliku sporost u čitanju, sricanju i pisanju te zamjeni mjesta simbola. Neki disleksičari potpuno su nesposobni za sastavljanje zvukova i slova, definiranje riječi, čitanje i pisanje. Drugi mogu dobro čitati, ali ne i razumjeti pročitano.

Neke osobine disleksičnih osoba

Ovakvi ljudi imaju veliki nedostatak, no ujedno i veliku prednost. Naime, veći niz godina poznato je da su disleksičari iznimno inteligentni. Mnogi na disleksiju gledaju kao na veliki problem i ništa drugo, no je to samo jedna stana disleksije. Navedimo nekoliko poznatih disleksičara—Cher, Henry Ford, George Bush, Hans Christian Andersen, Whoopi Goldberg, Albert Einstein i mnogi drugi. Ti ljudi nisu bili geniji unatoč disleksiji, već upravo zbog nje!

No, nisu svi disleksičari geniji jer ne razvijaju iste darovitosti. Ipak, neke su im mentalne funkcije zajedničke.

Neke od sposobnosti disleksičara:

• Radoznaliji su od prosjeka—tim putem nadograđuju svoje znanje i razvijaju se
• Uglavnom razmišljaju u slikama—što potiče njihovu kreativnost, ali često predstavlja i još veću zbunjenost
• Veoma su oštroumni—što im omogućuje zapažanje stvari brže od drugih
• Misao mogu doživjeti kao stvarnost—prilikom dezorijentiranosti može doći do zbrke te vrlo lako misao može postati stvarnost
• Imaju živahnu maštu

Navedene sposobnosti mogu rezultirati inteligencijom većom od prosječne te iznimnim kreativnim sposobnostima, ukoliko se ne potisnu od strane roditelja ili obrazovnog sustava. Ukoliko želimo razumjeti disleksičnu osobu, najprije se trebamo pozabaviti negativnom stranom ove bolesti. Svaka disleksična osoba je drugačija.

Zbog čega nastaje disleksija?

Sam Ronald Davis tvrdi: „Disleksija nije rezultat oštećenja mozga ili živaca. Niti je izazivaju deformacije mozga, unutarnjeg uha ili očiju. Disleksija je proizvod mišljenja i posebnog načina razumijevanja na osjećaj zbunjenosti.“

Disleksičari su dezorijentirani više nego drugi jer proživljavaju i izazivaju dezorijentaciju, a da to i ne znaju. Disleksičari nisu svjesni onoga što se događa jer se događa prebrzo. Kako bismo bolje shvatili disleksično desetogodišnje dijete dat ću primjer jedne rečenice i načina na koji disleksično dijete shvaća to što čita.

Kako disleksična osoba čita?

Proces čitanja kod desetogodišnjeg disleksičnog dječaka postaje izuzetno težak jer on prilikom čitanja stvara mentalne slike. Promotrimo ovu rečenicu:

Taj crni zec skočio je preko drvene ograde i potrčao po onoj livadi.

Analizirajući rečenicu riječ po riječ polazimo od riječi Taj. Kod disleksičnog djeteta ta riječ izaziva pražnjenje mentalne slike—slike nema. Prazna slika je vrlo zbunjujuća, no jačim koncentriranjem dijete uspijeva izgovoriti riječ i nastavlja čitati.

Riječ crni proizvodi mentalnu sliku crne boje. Riječ zec pretvara crnu sliku u zeca te boje. Glagol skočio je dijete vidi kao zeca s podignutim prednjim nogama. Riječ preko—dijete zamišlja kako se stražnje noge zeca dižu u zrak. Riječ drvene proizvodi sliku drveta. Ograde—pretvara drvo u drvenu ogradu. I—prazna slika—što znači da dolazi do druge zbunjujuće slike. Jedini način da nastavi je da poveća koncentraciju još više. No, kako se sad dezorijentirao, pojavit će se simptom disleksije. Vjerojatno neće izgovoriti riječ i ili će je zamijeniti nekom od riječi poput: jedan, neki, taj…

Budući da je jako dezorijentirano ono riječ potrčao zamjenjuje s potrčim. Vidi sliku sebe kako trči. Riječ po pretvara u gol. Vidi sebe kako igra nogomet i zabija gol. Iduća riječ onoj—opet prazna slika—zbunjeno i još više dezorijentirano, ne izgovara tu riječ. Riječi i slova plivaju po papiru. Zadnju riječ livadi slovka.

Kad završi rečenicu dijete zatvara knjigu i odguruje ju, muka mu je. Na pitanje što je pročitao vjerojatno će odgovoriti: neko mjesto gdje raste trava. Njemu nije važno što ne zna što je pročitao, samo mu je drago što je gotovo.

Ovo je samo jedan primjer kako biste barem na tren shvatili kakva je ovo bolest i tko su ljudi koji je imaju. S obzirom da je ova tema preširoka da bi se obradila samo unutar jednoga članka, pratite nas i dalje—bit će još govora o disleksiji u drugim člancima.

Više o disleksiji:

Problemi s kojima se disleksičari susreću i kako ih riješiti

Razvoj disleksije i njeni najčešći simptomi

Savjetovanje/coaching u Centru uspjeha

Radionice