Strah od neuspjeha

28. 11. 2011

Piše: Ana Grabar

Od ranog djetinjstva okruženi smo očekivanjem da budemo uspješni. Moramo biti uspješni u školi, u sportu, na poslu, u seksualnom životu. Zašto svi želimo biti uspješni u onome što radimo? I zašto to jednima polazi za rukom, dok neki ostaju samo gledati stepenice koje vode prema vrhu?

Jedan od mogućih razloga je strah od neuspjeha. Svi težimo uspjehu radi brojnih pogodnosti i dobrobiti koje iz njega proizlaze. No ono prema čemu se razlikujemo je vjerovanje hoće li nas uloženi napori i ustrajanja dovesti do uspjeha ili ne. Oni koji se boje da neće uspjeti u zadanim ciljevima imaju izraženi strah od neuspjeha zbog kojega podcjenjuju svoje sposobnosti. Istraživanje (Jović) pokazuje da se čak 78,8% studenata boji neuspjeha na studiju!

 

Zašto se strah od neuspjeha uopće javlja?

Na njegovu pojavu snažno utječe prijašnje iskustvo u sličnim situacijama. Uzmimo za primjer školski uspjeh. Ako dijete u školi stalno dobiva jedinicu iz matematike, logično je da će s vremenom pomisliti da mu matematika jednostavno ne leži te da na idućem testu također neće biti uspješno. Osim štete za samopoštovanje, takva situacija stvara začarani krug u kojem dijete počinje birati samo lagane zadatke kako bi bilo sigurno da će ih savladati. Usmjeravanje samo laganim zadacima koči daljnje napretke, pa dijete ostaje i dalje neuspješno na testovima. U tom primjeru problem je u značenju koje neuspjeh ima za dijete, u nelagodi i sramu koji ono veže uz jedinicu.

Jer dok je uspješna osoba vođena zamišljanjem ponosa i sreće koji će uslijediti nakon dobro obavljenog zadatka, osobe sa strahom od neuspjeha oblikuju svoje ponašanje s ciljem da izbjegnu sram i krivnju nakon neuspješno obavljenog zadatka. No dok jedan dio plašljivih bira lagane zadatke kako bi izbjegli neugodu radi neuspjeha, drugi ganjaju pticu trkačicu. Oni biraju izuzetno zahtjevne zadatke jer je „opravdano“ da u nečem tako teškom ne uspiju. Isto tako, ako ste ikada izrekli rečenicu „Ma nisam prošao/la ispit jer se nisam niti trudio/la“, možda ste koristili objašnjenje neuspjeha nedovoljnim zalaganjem.

Odugovlačenje i odgađanje obaveza, pretjerano ulaganje, ali i laganje, sve su to neke od strategija suočavanja sa neuspjehom ili njegovog izbjegavanja. No treba imati na umu da takva ponašanja samo privremeno opravdavaju nečiji neuspjeh, dok dugoročno djeluju štetno na samopoštovanje.

Svi se mi u većoj ili manjoj mjeri bojimo neuspjeha. Ako ste među onima koji stalno odgađaju odlazak na ispit, prijavljuju se na radna mjesta za koja nisu dovoljno kvalificirani (pa imaju izgovor ako ne uspiju) ili ne žele peći palačinke jer im to „ne ide“, i vi u nekoj mjeri strahujete da nećete uspjeti. No razmislite na trenutak o tim „neuspjesima“ kojih se bojite. Možda njihove posljedice i nisu toliko sramotne?

Thomas Edison je prošao mukotrpan put prije izuma žarulje. Na dijelu puta je izjavio: “Ne radi se o tome da nisam uspio 700 puta. Ja sam uspješno otkrio 700 načina koji ne funkcioniraju.” Povedimo se njegovim primjerom i gledajmo na problem kao na izazov. Malo pozitivnog stava i vjere u sebe čini čuda!

Radionica “Škola samopouzdanja” – Upisi u tijeku…

 

Ostavi komentar