Voli me, ne voli me?

28. 11. 2011

Piše: Marija Jakšić

Što njegov/njezin govor tijela kaže o tome?

Jeste li ikada poželjeli biti poput psihologa Cala Lightmana u seriji „Laži mi“? Biti živi detektor laži, osoba nepogrešivog „njuha“ za prepoznavanje govora tijela?

Na znak najmanjeg trzaja lica, treptaja oka ili pogleda, mogli biste odgonetnuti sve što vas o toj osobi zanima: Sviđate li joj se? Govori li vam istinu? Jeste li joj zanimljivi? Sama je serija napravljena na konceptu neverbalne komunikacije iz koje je izvedena čitava znanost o ljudskom ponašanju.

 

Zanimljivo u teoriji, no je li primjenjivo u praksi / stvarnom životu?

Za početak neke glavne postavke neverbalne komunikacije. To je način kojim ljudi komuniciraju bez riječi, namjerno ili nenamjerno. Neverbalna komunikacija uključuje pokrete i položaj tijela, izraze lica, korištenje dodira u komunikaciji, ton glasa, način odijevanja i još mnoge druge stvari.

Provedena su mnoga istraživanja koja su se bavila relativnim doprinosima verbalnih i neverbalnih elemenata komunikaciji. Dobiveni nalazi pokazuju da je u tumačenju onoga što nam sugovornik govori doprinos verbalnih elemenata (tj. govora) 35%, dok se neverbalno prenosi čak 65% značenja. U situaciji kad želimo otkriti kako se osoba osjeća, važnost neverbalne komunikacije raste i do 93% (Pearson i Spitzberg, 1990).

Zamislite situaciju… Sjedite u kafiću, osoba s druge strane stola vas gleda u oči, njezina stopala usmjerena su prema vama, tijelom se blago nagnula naprijed, a glavom ustranu. To biste mogli protumačiti na sljedeći način: nagib tijela i položaj glave ukazuju da je osoba zainteresirana i zanima je ono što joj govorite. Ako su njezina stopala okrenuta prema vama, evo još jednog znaka sviđanja. Pogled u oči potvrđuje to isto, a ako pored svega uočite da su njezine zjenice proširene, bingo! Velika je vjerojatnost da se toj osobi uistinu sviđate. Još neki znakovi prema kojima možete zaključiti da vas osoba najvjerojatnije zavodi jesu postavljanje dlanova na bokove i igranje pramenom kose.

S druge strane, skrivanje pogleda često je znak neiskrenosti, prekrižene ruke i noge pokazatelji su opreznosti ili nesigurnosti, dok stisnute šake ukazuju na neprijateljski stav.

 

Budite oprezni s tumačenjem!   

Iako sve navedeno govori u prilog tome da je ono što kažemo manje važno od onoga kako to kažemo, treba biti vrlo oprezan u tumačenju neverbalnih znakova. Ni jedan neverbalni znak nema univerzalno značenje i ne možemo samo na temelju njega donositi konačne zaključke (npr. „Aha, gleda me u oči, sviđam mu se.“ ili „Skrenuo je pogled. Znači da mi ne govori istinu. Lažljivac!“). Uz ono što ljudi pokazuju, treba pratiti i ono što govore.  Također, istodobno bi se trebalo usmjeriti na više znakova kako bismo vidjeli slažu li se međusobno. Ponekad se može dogoditi da osoba govori jedno, a radi drugo (npr. ako je pitate „Kako si?“ može vam odgovoriti „Dobro sam, sve je ok“, a zapravo vidite na njezinom licu da i nije najbolje).

Dakle, ako je pravilno i oprezno koristite, neverbalna komunikacija može biti snažno oruđe kojim ćete poboljšati razumijevanje drugih ljudi i olakšati međusobnu komunikaciju.

                                                        Zatvori usta, otvori oči. Osjećaj i gledaj!

Ostavi komentar