Zašto ne vjerujemo svojoj intuiciji?

15. 09. 2016

intuicijaPiše: Irena Jurjević, savjetnica iz Gestalt psihoterapije

Intuicija, unutarnji glas, osjećaj, vibra ili kako hoćete, je onaj dio nas (ili našeg nesvjesnog) koji zna što je najbolje za nas u određenom trenutku. Većina ljudi s kojima sam radila ili razgovarala o ovoj temi kaže da uglavnom znaju prepoznati svoj intuitivni signal, ali ga najčešće ne poslušaju, i kasnije shvate kako su ipak trebali.
Zašto ne poslušamo svoj unutarnji glas?

Zato što nas često vodi težim putem, ali do prave stvari, a mi nemamo vremena, snage, podrške – čitaj hrabrosti. Činjenica je da ako nismo hrabri u tom trenutku, morat ćemo biti puno hrabriji kasnije kad ćemo se suočavati sa problemima koji su nas sustigli zato što nismo poslušali „sebe“, svoju intuiciju.

Jedna moja klijentica osvrće se na prošlu vezu s muškarcem s kojim je prekinula prije nekoliko mjeseci i kaže:

„Duboko, duboko, duboko u sebi znala sam da je ova veza kriva. Znala sam da ostajem predugo u ovoj vezi i to iz krivih razloga. Nije mi jasno zašto nisam poslušala svoj unutarnji glas?“

Postoji razlog zašto je taj glas bio tako duboko, duboko, a ne na površini. Poznajući njezinu priču jasno mi je da nije bila spremna na takvu spoznaju koja bi je odvela ravno u prekid. U to vrijeme imala je premalo unutarnje, a i vanjske podrške da se odvaži na velike promjene.

Kompromis vs prava stvar

Na date-u ste s muškarcem kojeg ste upravo upoznali. Na prvi pogled vam se nije svidio. Ne znate zašto, jednostavno kad ga pogledate… njegova „vibra“, nešto. Nije vam legao. Unutarnji intuitivni signal vam jednostavno poručuje „Ne.“ Međutim, što više razgovarate s njim čini vam se ne tako loš. Dobro izgleda, vaših je godina, ok momak. Zapravo mu ništa ne fali. Zašto mu ne bi dali šansu? Želudac vam povremeno šalje signal „Ne, ne, ne sviđa mi se, odbojan mi je iako ne znam zašto. Jednostavno mi nije.“

Mozak (analitički dio uma) kaže „Pa što mu fali, jako si izbirljiva, po svemu si odgovarate.“

Tad se upetljaju i osjećaji.Strah progovara „Ostat ćeš sama. Znaš li kad si zadnji put bila na date-u? Male su ti šanse da opet nekog upoznaš. Kako je strašna pomisao da ću zauvijek ostati sama…“ Ljutnja kaže „Zašto ja stalno moram biti single, svi imaju nekoga. I ja hoću biti u vezi.“

Sve ove poruke analitičnog dijela mozga i emocija utišavaju intuitivne signale. I tako započinjete vezu s tim čovjekom… U nekom trenutku krenu iskakati njegove karakteristike koje potvrđuju vaš intuitivni signal. Ako i dalje nastavite zanemarivati te signale, moguće je da ćete se naći i u braku njim. A onda jednog dana… sve će vam bit jasno. I bit će vam krivo što ste izabrali kompromis i niste preispitali svoju intuiciju.

See no evil, hear no evil, speak no evil - horizontal image of three girls in irregular size

Intuicija nam često govori upravo ono što ne želimo čuti

– Nešto mi govori da muškarac koji mi je toliko privlačan nije najbolji za mene.
– One (skupe) čizme su mi apsolutno “To je to!”
– Iako imam sasvim dobar i solidan posao, mrzim ga. Ono što u dubini duše oduvijek želim je…
– Nešto mi govori da mi muž ne govori istinu.
– Napokon sam pronašao stan kakav dugo tražim po svim parametrima, ali… jednostavno mi u njemu nije dobar osjećaj.
– U mom životu je sve kako treba. Ipak, nešto iznutra mi se komeša, postoji neka tenzija… Nije mi jasno.

Naš unutarnji glas, znanje, instinkt, uvijek zna što je najbolje za nas. Problem je u tome, da bismo poslušali sebe i bili u skladu sa svojom autentičnošću, moramo biti jako hrabri ili jako frustrirani. Nekad trebamo čitav svoj život preokrenuti naglavačke, a to je u najmanju ruku teško. No, kad osvijestimo svoje intuitivne poruke još je teže zanemariti ih i nastaviti život u kompromisu.

Kako smo se odvojili od svog unutarnjeg kompasa?

Ljudima se to dogodi najčešće u djetinjstvu. Ovo je banalan primjer koji nam je svima poznat. Malo dijete padne i raskrvari koljeno. U tom trenutku osjeti snažnu kombinaciju straha i boli. To je njegov unutarnji impuls koji mu govori ovo je strašno, krv je opasna i boli me. Majka ga podiže i kaže mu: „Ma ništa, ništa. Nije to ništa. Nemoj plakati, nije ti ništa.“ Kako mala djeca slijepo vjeruju roditeljima, u njemu se javlja konflikt. Unutarnji doživljaj mu kaže da to itekako JE nešto, a majka kaže da nije ništa.

Možda ste se u nekoj situaciji osjećali ugroženo, tužno, plakali biste, možda vrištali, a roditelji bi vam rekli „Ma daj ne pretjeruj, nije to ništa, ti si pretjerano osjetljiv/a…“ U ovom slučaju je moguće da ćete kasnije kao odrasli misliti „Ma, opet pretjerujem, nije to baš tako strašno, ja sam pretjerano emotivan/na.“ Tada vaša bol, nezadovoljstvo, osjećaj nepravde postaju NIŠTA.

Možda je u vašoj obitelji bilo zabranjeno ili preopasno izražavati osjećaje poput ljutnje „Curice se ne ljute“, tuge „Ti si mala beba kad plačeš“ ili straha „Stisni zube, ti si veliki dečko“. Takva odrasla osoba zna reći „Ja se gotovo nikad ne ljutim“, dok je prava istina da joj se ljutnja dogodi, ali je toliko potisnuta da je niti nije svjesna.

U situacijama u kojima roditelji na ružan način kažnjavaju djecu (udarcima, manipulacijom, odbacivanjem, plašenjem…) dijete duboko u sebi zna da je to pogrešno, da mu je mučno, ali izvana dobiva poruku da je roditeljsko ponašanje ispravno. S vremenom će potisnuti svoj autentični osjećaj i uzeti njihovu stvarnost kao istinu, jer mu je to strategija opstanka u takvoj obitelji.

Two teenage girls (15-17) pointing at girl crying beside locker

Netko se može „odvojiti od sebe“ i u kasnijim godinama. Na primjer, djevojčica koja je do puberteta sebe doživljavala lijepom, s prijateljicama se igrala šminkanja, uživala je češljati svoju kosu i presvlačiti se pred ogledalom. Jednostavno je sebi bila ok. Sada, kao tinejdžerici, neke „prijateljice“ joj govore kako je ružna, prištava i neprivlačna. Ako ovo potraje i ona ne nađe adekvatnu podršku, njezin doživljaj same sebe polako blijedi te se počinje priklanjati mišljenju zlostavljačica.

Sve su ovo situacije u kojima ste, da bi opstali u neprijateljskoj okolini, morali zanemariti i potisnuti svoje potrebe, osjećaje i vlastitu autentičnost. Izgubili ste kontakt sa sobom.

Kako nam se javlja intuicija?

Ostali članci iz rubrike S psihoterpijskog kauča…

coaching savjetovanje centar uspjeha

Individualno savjetovanje s Irenom Jurjević

Savjetovanje/poslovni coaching/psihoterapiju radim:

Vaše upite i prijedloge možete slati na info@centaruspjeha.com

Dogovor za razgovor ili online savjetovanje:
info@centaruspjeha.com ili na broj mobitela 091/5987683

Savjetovanje radim na hrvatskom i engleskom jeziku.

Ostavi komentar