Kako djetinjstvo utječe na izbor partnera?

29. 02. 2012

Piše: Iva Čarapina

Jedna od  stereotipnih rečenica koju psiholog može izjaviti je: Pričajte mi malo o svom djetinjstvu.

U jednom istraživanju otkriveno je da opisi koje su žene davale o svojem djetinjstvu govore o načinu na koji su bile odgojene i  o vrsti privrženosti koju su stekle prema skrbnicima. Osim toga, govore i nešto o načinu na koji će ona dalje odgajati svoju djecu.

Privrženost je snažna emocionalna veza kod koje imamo jako potrebu biti blizu određene osobe i ostajati u toj blizini, posebno za vrijeme stresa. Možda ste primijetili da kada ste pod stresom imate potrebu vidjeti najbolju prijateljicu ili vam se bude jači osjećaju prema partneru . To je iz razloga jer je za opstanak u stresnim situacijama bilo vrlo korisno potražiti pomoć od bliske osobe, posebno ako ste malo dijete i treba vam zaštita.

Majka posvećujući pažnju djetetu u prvim godina ulijeva osjećaj samopouzdanja i povjerenja. Daje mu do znanja da je značajna i važna osoba. Taj osjećaj je važan za mogućnost kasnijeg razvoja smislene emocionalne veze. Dokazano je da djeca odrasla u institucijama, koja nisu stalno imala istog skrbnika, kasnije u životu teško razvijaju adekvatnu emotivnu vezu. Ona su opisana kao socijalno nezainteresirana ili pretjerano gladna za ljubavlju. Dakle, ili se ne mogu usmjeriti privrženost prema nikome ili je usmjeravaju prema svima. U oba slučaja ne mogu razviti smislenu vezu s jednom osobom.

 

Tri tipa majki

U intervju s majkama opažači su ih podijelili u tri skupine.  Sigurne/nezavisne majke opisale su svoje djetinjstvo objektivno i dali neku uravnoteženu sliku na događaje. Zaokupljene majke dale su opširan opis djetinjstva. Njihov opis ranih iskustava bio je jako zbrkan i emotivno nabijen. Treća skupina, odbacujuće majke, imale su teškoća u prisjećanju događaja i pridavale su im manju važnost.

Kod sigurnih majki veća je vjerojatnost da će imati i sigurno privrženu djecu, a kod nesigurnih da će imati nesigurno, tjeskobno privrženu djecu. Sigurno privržene osobe su vise samouvjerene u vezi imanje ovise o drugima za razliku od nesigurnih. One manje prikrivaju svoje emocije jer nemaju potrebe za zaštitom.

 

Tako i privrženost djece možemo podijeliti na tri skupine:

  • sigurno privržena,
  • nesigurno izbjegavajuća i
  • nesigurno opiruća.

 

Ljudi koji su doživjeli određenu količinu zanemarivanja u djetinjstvu razvijaju obrambene mehanizme kako bi se nosili s tim stresom. Zbog naravi privrženosti dijete traži roditeljevu bliskost i zadovoljavanje potreba. Kada je nema dijete je stanju je stresa, jer nije korisno za njegov opstanak da je prepušteno sebi. Zna se dogoditi da partneri u vezama koriste obrambene mehanizme koji su slični roditeljevim postupanjem prema njima u djetinjstvu.

 

Kod nesigurno izbjegavajuće osobe, roditelji su često bili nedostupni i pružali vrlo malo topline i fizičkog kontakta. Ta djeca,kada ih majka razočara,(na primjer ostavi dijete negdje samo, pa se kasnije vrati po njega)  izbjegavaju je, često čak i ignoriraju. Okreću joj leđa ili okreću glavu u suprotnom smjeru. Ona ignoriraju majku, jer pogled na nju mogao bi u njima pobuditi želju za bliskošću. Ovo se može manifestirati u vezama kao naglo zahlađenje s jedne strane, uslijed straha od vezivanja. Svi znamo da kraj veze može biti bolan, a ignoriranje partnera ili potiskivanje osjećaja prema njemu može umanjiti tu bol.

 

Kod nesigurno opiruće djece skrbnici su se ponašali nedosljedno, malo zadovoljavali djetetove potrebe, a malo zanemarivali. U nesigurnoj situaciji ova se djeca priviju uz skrbnika, a potom ga mogu udarati i odgurivati se od njega.  Opiruće osobe su pretjerano vezane uz partnera kojem su privržene i imaju pomiješane osjećaje.

 

Odabir partnera kao refleksija djetinjstva

Osim na razvoj obrambenih mehanizama postupci skrbnika mogu utjecati i na odabir partnera. Zanimljiva je pretpostavka psihologa Hendrixa i Hunta da nas naša podsvijest spaja s Imago partnerom. To je osoba koja nam nudi mogućnost zacjeljivanja rana iz djetinjstva. Tražimo vezu kakva nam je poznata iz ranih godina. Naša sposobnost primanja i davanja ljubavi pod utjecajem je rane veze za skrbnicima. Oni su nas naučili kako izgleda emotivna veza. Možda osobe koje su povremeno bile zlostavljane u djetinjstvu kasnije razviju sado-mazo preferencije jer su naučile da tako izgleda emotivni odnos dvoje ljudi – ljubav i fizička bol. Ako smo imali nepouzdanog roditelja, moguće je da ćemo tražiti nepouzdanog partnera, jer smo više prilagođeni takvom tipu odnosa između dvoje ljudi.

 

Iz ovih razloga važno je ne ignorirati djetetov plač i potrebe u ranim godinama. Neke roditelji se boje da bi se malu bebu moglo razmaziti ako se javljaju na svaki plač. Ovo je pogrešno jer ako se manje odazivaju dijete češće počinje plakati, nego ako ga umire kada treba. Dijete treba pouzdanog i vrijednog roditelja kako bi se naučila pouzdati u druge ljude kasnije u životu i tražiti brižne,pouzdane partnere.

 

 

 

 

 

Jedan odgovor to “Kako djetinjstvo utječe na izbor partnera?”

  1. VERA says:

    nisam znala da si tako pametna


Ostavi komentar