Kako razgovarati s ljutitom osobom?

11. 01. 2012

Piše: Marija Jakšić

„Danas je popularno biti ‘u banani’. Mnogi se ljudi više ne znaju nasmijati, a kamoli drugima pomoći vratiti dobro raspoloženje.“ Ovo je izjava jednog od forumaša koja ukazuje na sve veći i prisutniji problem današnjeg društva – loše raspoloženje…Može se javiti zbog nekih univerzalnih problema (kao što je financijska kriza i politička situacija u zemlji) ili osobnih problema i stresa (pritisci na poslu, gužva u prometu). Pod utjecajem lošeg raspoloženja skloniji smo upuštati se u svađe i „istresati“ svoje frustracije na ljude oko nas. Iako jedna engleska poslovica kaže „Sticks and stones can break my bones, but names can never hurt me“ („Kamenje mi može polomiti kosti, ali me riječi nikada ne mogu povrijediti “), riječi mogu povrijediti ljudske osjećaje više nego fizičke stvari. Nekoliko riječi izrečenih u afektu i pod utjecajem lošeg raspoloženja mogu negativno utjecati na pojedince (u obliku smanjenja samopoštovanja, povrijeđenosti ili povlačenja), a na kraju krajeva mogu dovesti i do prekida veza i prijateljstava.

 

A što učiniti u situaciji kad se nađemo na meti loše raspoloženog/ljutitog sugovornika?
Najbolje bi bilo smiriti osobu i ne ulaziti s njom u dokazivanja i rasprave. U tu se svrhu možemo poslužiti nekom od ove četiri strategije:

1)    Reflektiranje – izicanje onoga zbog čega se osoba ljuti (npr. Vidim da se ljutiš zbog toga što ti danas nisam pomogla oko čišćenja, a obećala sam.) Na ovaj način dajete osobi do znanja da ste u potpunosti čuli što je rekla i da to poštujete. Tako povećavate šansu da se smiri.

2)    Priznavanje pogreške – ako smo doveli do lošeg raspoloženja našeg sugovornika  (npr. U pravu si. Nisam ti pomogao. Ponekad sam stvarno neodgovoran.) Na taj način umanjujete mogućnost da vas osoba nastavi napadati.

3)    Usmjeravanje na konkretan postupak – direktno upitamo osobu zbog čega se ljuti (npr. Možeš li mi, molim te, reći što te je toliko razljutilo?) Ovom komunikacijskom strategijom pomičete pažnju sa sebe i usmjeravate je na konkretan problem . Osoba je primorana razmišljati o problemu kako bi vam ga opisala, a time će „izbaciti negativnu energiju“ – pa se pomalo i smiriti.

4)     Odgađanje rasprave – pričekamo da se „strasti smire“ jer ćemo tada razumnije razgovarati (npr. Treba mi malo vremena da razmislim o tome što mi govoriš. Možda bi bilo bolje da razgovaramo o tome sutra ujutro.)
Cilj ovih strategija je smiriti osobu, ne ulaziti s njom u rasprave i dokazivanja, a istovremeno se može upotrijebiti i više od jedne strategije.

Treba imati na umu da se takvo umijeće ne stječe „preko noći“ te zahtijeva mnogo truda i ulaganja. Postoje različiti pokomunikacija vještina koja se može dobro uvježstupci kojima se stres i loše raspoloženje mogu dovesti na minimalnu razinu.  Za početak, bit će dovoljan i jedan mali znak – osmijeh. „Jedan osmijeh ne košta ništa, a donosi mnogo. Ne traje dulje od jednog trena, a sjećanje na njega ponekad je vječno. Ne osiromašuje onoga koji ga daje, a obogaćuje onoga koji ga prima…“

 

 

 

Ostavi komentar