“Kissing the frog”-suočavanje s The Lekcijom života

09. 07. 2018

Piše: Irena Jurjević, savjetnica iz Gestalt psihoterapije

Svatko od nas dobije zadatak barem jednom u životu poljubiti svoju Žabu Krastaču. Ako taj posao ne obavi, nikad se neće pretvoriti u princa/princezu – nikada neće dobit Pravu Stvar u životu, i Žaba će mu se neprekidno pojavljivati s istim izazovom, u različitim životnim situacijama.

Svatko od nas ima tu jednu životnu „The Lekciju“ koju mora položiti, a koja mu je najteža – inače nema nagrade. Da bismo dobili Prave Stvari, moramo izabrati onaj teži put i položiti taj jedan teški ispit.

Neki od najčešćih životnih ispita:

  • obaviti potpunu emocionalnu separaciju od roditelja
  • razviti svoju umjetnost i izraziti se kreativno
  • postati muškarcem
  • preuzeti odgovornost za svoj život
  • naučiti reći „Ne“
  • prihvatiti svoju spolnu orijentaciju
  • izaći iz cjeloživotne depresije i početi djelovati
  • oplakati bolni događaj
  • oprostiti nekome
  • skinuti se s neke ovisnosti
  • prestati biti samo dobra i ispravna osoba
  • početi se istinski brinuti za sebe
  • osloboditi se…

Ovaj fenomen nekad nam se javlja u snovima. Sanjamo da nismo položili ispit, diplomirali, da nas čeka odgovaranje u školi za koje nismo spremni. Takvi snovi najčešće se ponavljaju, dok ne riješimo zadatak.

Uglavnom veliki dio svog života pokušavamo ići zaobilaznim, lakšim putem naivno misleći „Ovaj put će biti bolje… Možda ovaj put naiđem na partnera kakvog želim, uleti mi super posao, ovaj brak će biti sretniji, možda ovaj petak dobijem na lotu, nađem ljubavnika koji će me izvući iz lošeg braka, problematični kolega se promijeni ili ode iz odjela, dobijem povišicu…“

Ali, ništa se ne događa. Uporno i uzaludno čekamo od drugih i od života da umjesto nas odrade prljavi posao koji moramo odraditi sami. Obrazac vrtimo sa svakom novom situacijom i novim odnosom. Žaba je uvijek iznova tu i daje nam priliku da je uočimo.

Prilike (situacije kojih se bojite) dobivat ćete sve dok ih ne odradite.

Neki od nas toliko se boje Žabe da su spremni odbaciti Pravu Stvar i provesti život u magli kompromisa i agonije, neprestano kukajući i okrivljavajući druge te sudbinu za svoju nesreću. A onda pak s druge strane, svi imamo bar jedno životno iskustvo kad smo se hrabro suočili s izazovom te na kraju rekli: „Pa uopće i nije bilo tako strašno, da sam barem ovo napravio/napravila prije… 5, 10, 20 godina…“

Ako nećete poljubiti svoju Žabu ovaj put, doći će nova situacija, nova osoba koja će vam okidati iste neugodne ili teške osjećaje. Otići ćete s jednog posla (jer ne možete više) i doći na drugi. Neko vrijeme možda će vam se činiti da ste se spasili, i onda Bam! Evo ga opet: poznati, mučni osjećaj koji vam stvara netko ili nešto i u toj novoj sredini.

Nesvjesno biramo situacije i ljude koji će nam svaki put iznova dati mogućnost da ovaj put riješimo obrazac i zatvorimo tu priču jednom zauvijek. Kad položite svoj The Ispit, ta životna tema više se nikad neće pojavljivati (ili je više uopće nećete registrirati pa vam tako neće ni stvarati probleme).

Evo neki primjeri iz života ljudi oko nas:

Primjer 1

Žena koja na poslu ima šefa tiranina. U životu nije naučila kako postavljati granice i kao rješenje ovog problema izabrala je napustiti taj posao. Nije loša odluka, ali taman kad je mislila da se riješila ugnjetavača, ulazi u vezu s osobom koja je uporno izaziva da napokon vrisne „Ne!“ Žaba je spremno čeka na svakom uglu.

Primjer 2

Čovjek koji rasipa svoj ogromni talent na poslovima koji su daleko ispod njegovih mogućnosti, duboko u sebi osjeća nejasno nezadovoljstvo te je snažno fokusiran na „druge koji ne znaju svoj posao i stalno ga živciraju“. Ljute ga suradnici, kolege, sudbina. Zapravo ne uviđa da je ON na krivom mjestu i da baca svoje „biserje pred svinje“. Boji se poljubiti Žabu i ostaje u kompromisu. U njegovom slučaju taj poljubac rizik je od napuštanja sigurnog posla i kretanje za nečim svojim, autentičnim. Njegova neizražena kreativnost vrišti mu iz duše. Možda je tu prisutan i strah od mogućeg razočaranja u samog sebe.

Primjer 3

Ovisnik koji ide od terapeuta do terapeuta, mijenja psihijatre i grupe podrške – i nitko mu nije dovoljno dobar za njegov „jedinstveni“ problem. Izbjegava se suočiti s činjenicom da je on taj koji će kad-tad morati poljubiti svoju Žabu – suočiti se s apstinencijskom krizom i bolnim osjećajima koje nosi u sebi.

Primjer 4

Žena koja religiozno igra Loto misleći kako će joj taj jedan zgoditak riješiti sve probleme, posebno egzistencijalne. S druge strane, polako joj se otvaraju životne mogućnosti koje bi je, kad bi se upustila u njih, mogle dovesti do života kakav želi. Uopće ne primjećuje te mogućnosti, jer se zapravo boji izazova. Ispod njezinog straha leži uvjerenje „Ja nisam sposobna za tako nešto“. Žaba čeka da otvori oči i napokon se odluči dati joj mučni poljubac.

Primjer 5

Muškarac koji guta svoju ljutnju (jer je u djetinjstvu bio jako kažnjen kad ju je pokušao iskazati) i u konfliktnoj situaciji „popusti“ svojoj ženi, ali u nekoj drugoj prilici „kazni“ tu istu svoju ženu tako što je kritizira ili joj spusti pred drugima (pasivna agresija). On će poljubiti svoju Žabu kad napokon prizna postojanje svoje ljutnje i dopusti samom sebi da je jasno i direktno iskaže. Tada igra prestaje, problematična se situacija više ne pojavljuje, jer je čovjek položio svoj najvažniji životni ispit.

Primjer 6

Žena koja jako žudi za mužem i obitelji, stalno ulazi u odnose s muškarcima, ali svaki put taj odnos propadne. Naivno misli kako „samo mora naći pravog muškarca pa će sve biti u redu“. Ali taj Pravi nikako ne nailazi. Radeći s njom uviđam da njezin temeljni problem nisu odnosi s muškarcima, već da nije obavila potrebnu psihičku ni fizičku separaciju od roditelja. U svojim četrdesetima živi s roditeljima, fino uljuljkana u sigurnost i poznatost. Ima sve: stan odmah pored njihovog, skuhani ručak, podršku svake vrste, korektni posao, plaću samo za sebe. Samo još muž i dijete… pa da sve bude kako treba. Ali san se ne ostvaruje. Niti neće, dok se ne separira od roditelja i time odraste. Odrasti i preuzeti potpunu odgovornost za sebe njezina je zadaća za ovaj život, njezin je poljubac Žabe.

Ovaj Matrix kojeg zovemo Život, od nas traži neprestani razvoj, osvajanje novih razina postojanja. To se zove evolucija. Nema preskakanja levela, nema varanja sudbine. Ako pokušamo, uvijek ćemo iznova biti vraćeni na početak igre.

Žaba je zastrašujuća samo dok joj se ne predate.

Ako se suočite s njom i poljubite je – čeka vas nagrada kakvu ni u snovima niste mogli zamisliti.

Ostali članci iz rubrike S psihoterpijskog kauča…

coaching savjetovanje centar uspjeha

Individualno savjetovanje s Irenom Jurjević

Savjetovanje/poslovni coaching/psihoterapiju radim:

Vaše upite i prijedloge možete slati na info@centaruspjeha.com

Dogovor za razgovor ili online savjetovanje:
info@centaruspjeha.com ili na broj mobitela091/5987683

Savjetovanje radim na hrvatskom i engleskom jeziku.

Ostavi komentar