Centar uspjeha

Suradnja s portalom “24 sata”: odgovara Irena Jurjević

Ne znam koliko će vam se moj problem učiniti značajnim, ali mene zbunjuje pa čak i izluđuje. Naime, godinama smo se liječili od neplodnosti, cijelo to vrijeme smo bili iznimno nježni jedno prema drugome, naš odnos se kroz to vrijeme učvrstio i produbio.
Trud i strpljenje su prije pola godine okrunjeni rađanjem prekrasnih blizanaca koji su nam potpuno promijenili život. Ja sam sretna, ali nije mi jasno zašto se osjećam nezadovoljno, i to samom sobom. Nemam strpljenja prema svom tijelu koje sam godinama podvrgavala različitim terapijama, iako sam se istovremeno i njegovala, ali s mišlju da trebam izdržati trudnoću. Ne mogu pronaći nježnost prema sebi kao što je osjećam prema suprugu, djeci, pa i prema određenim segmentima u poslu. Ne znam kako zaustaviti ovu autodestrukciju koja se očituje napadima gladi. Molim vas pomozite mi, zaista se glupo i loše osjećam. Unaprijed hvala!

Van kontrole

Odgovor: Potrebni su vam odmor, utjeha i puno ljubavi

Dok čitam vaše pismo pada mi na pamet nekoliko mogućih uzroka auto-destrukcije.
Moguće je da ste u procesu liječenja od neplodnosti zaboravili na sebe i svoje potrebe, i sada vam tijelo napadajima gladi daje poruku, upozorenje da se pozabavite sama sobom. Sve je bilo podređeno trudnoći, a što je s vašim osjećajima u cijelom tom procesu? Čini mi se da, iako niste  svjesni, tijelo i psiha su vam „izmoreni“ od terapija i pokušaja da zatrudnite, i sada se bune i traže pažnju za sebe. Vrijeme je da sebi poklonite adekvatni odmor, utjehu i puno ljubavi.

Možda vaše prejedanje služi kako biste nesvjesno skrenuli pažnju s neke, za vas važne i teške teme u životu. Sad kad je napetost oko dobivanja djeteta splasnula, javljaju se osjećaji i misli kojima se ne želite baviti, jer su previše bolni.

Vaš svjesni um je sretan zbog rođenja blizanaca, ali u nesvjesnom umu skriveno je neko nezadovoljstvo, možda ljutnja ili zamjeranje. Nešto je potisnuto, na vama je da otkrijete što. Predlažem vam da počnete voditi dnevnik svojih osjećaja i misli (unutarnjeg samo-govora), kako bi došli u bolji kontakt sa sobom i onim osjećajima koje potiskujete. Isto tako, možete napisati popis svega čime ste u životu nezadovoljni i krenite u rješavanje i mijenjanje situacije. Ako na ovome svjesno ne poradite, vaše će tijelo „smišljati“ nove simptome kako bi privuklo vašu svjesnu pažnju.

Osjećaj krivnje zbog vlastite agresije

Majke često osjećaju krivnju zbog neželjenih osjećaja prema svojoj djeci: ljutnje, bijesa, agresivnih impulsa. Za takve osjećaje postoji puno razloga: brojne neprospavane noći, briga za budućnost i briga zbog problema vezanih uz djecu, manjak vremena za sebe, promjene na tijelu koje je donijela trudnoća, nemoć da kontroliraju dječje zahtjeve, hormoni koji divljaju… Krivnja zbog vlastite ljutnje i agresivnih poriva dolazi izvana; društvenih normi: uvjerenja i očekivanja da kao majka mora biti uvijek brižna, topla, puna razumijevanja za dijete i njegove potrebe, ne pokazivati ljutnju, nemoć. Mora hrabro izdržati porod, biti uspješna u dojenju, uspješno odgajati dijete – zahtjevi za Supermana, a ne za jednog običnog čovjeka.

A mi ljudi nismo uvijek dobro raspoloženi, brižni i tolerantni, pa tako ni majke. Kad takvu majku obuzme bijes i nemoć, može osjećati krivnju zbog svojih impulsa za koje smatra da su zabranjeni i nepoželjni. Ali, koliko god ih potiskuje, oni i dalje postoje i stvaraju unutarnji konflikt; između prirodnog impulsa i zabrane za njegovim izražavanjem. Možda se možete prepoznati u ovome?

„Gladni ljubavi“ a ne hrane

Prejedanje; „utjeha u hrani“ zamjena je za ljubav koju nismo dobili od roditelja. Ako, sada kao odrasli ne naučimo zadovoljavati svoje potrebe i davati sebi ljubav i pažnju, bit ćemo stalno „gladni ljubavi“ i jesti (ovo se naročito odnosi na prejedanje slatkim). I zato, možda ste samo gladni ljubavi, a ne hrane?
Auto-destrukcija: agresija usmjerena prema sebi, umjesto prema okolini

U Gestalt psihoterapijskom pravcu postoji naziv retrofleksija, a znači „oštro se okrenuti protiv sebe“. Kad osoba ima retroreflektirajuća ponašanja, radi sebi ono što bi radila drugome. Čovjek prestaje usmjeravati svoju ljutnju i prirođenu agresiju prema okolini, i počinje je okretati prema sebi.

Svi smo u djetinjstvu bili kažnjavani zbog svog ponašanja, na više ili manje oštar način. Dijete nekad okrene agresiju prema sebi kada ne može zadovoljiti svoje potrebe, jer je obiteljsko ozračje u kojem se nalazi neprijateljsko. U obitelji gdje nije dopušteno izražavanje različitih „neprihvatljivih“ misli i osjećaja poput ljutnje, bijesa, plakanja, dijete počne potiskivati zabranjene osjećaje, i počinje ih usmjeravati prema sebi (grize nokte, reže se po rukama i sl.), umjesto prema roditelju koji ga je povrijedio. Tako nauči živjeti život samokažnjavanja. Mnogi od nas naučeni su da je agresivnost loša i da svako njezino izražavanje nužno vodi nekoj destrukciji, tako da jedini način izražavanja agresije postaje usmjeren prema sebi. Upravljanje ljutnjom je vještina i može se naučiti.

Ako svoju okolinu štedite od vlastite ljutnje i poklanjate im samo ljubav i razumijevanje, moguće je da agresiju okrećete prema sebi. Kakvi god bili razlozi vaših trenutnih osjećaja i ponašanja, preporučila bih vam detaljnije istraživanje i osvještavanje što se s vama događa, kroz savjetodavni ili psihoterapijski rad. Uz to je važno da, uz svu ljubav koju dajete djeci, suprugu i poslu kojim se bavite – sada naučite takvu pažnju davati sebi, osvještavajući iz trenutka u trenutak svoje potrebe, želje i osjećaje. Vaša duša i tijelo tada neće trebati pobunu.

Sretno!