Ne želim gubiti toliko vremena i čekati ga, ne znajući što će biti

26. 06. 2012

Suradnja s portalom “24 sata”: odgovara Irena Jurjević

Draga Irena,

ja nisam poput većine koje će ti poslati mail o svojim problemima, barem ne po godinama. Pa eto, meni je 15, i znam da je još prerano razmišljati o zaljubljenosti, vezama i svemu ali…
Već duže vrijeme mi se sviđa jedan dečko. I oboje želimo da bude nešto između nas, ali nikako da se to nešto i dogodi. Nekoliko puta smo i bili skupa, ali oboje u pripitom stanju. Većinom puta on nešto obećava, ja povjerujem, ponadam se, a onda i razočaram u to njegovo obećanje. Već ga mjesecima čekam, i čak kad se pruži prilika da budem s drugima, ja ih odbijem.

Jer samo čekam da njega vidim, da popričamo, ali opet kad ga i vidim jedino što mi je na pameti je – sakrij se, bježi. Nakon toga požalim i nadam se da će kad-tad doći prilika da budemo sami, da popričamo i tada se u meni opet budi strah. Strah da se ne osramotim…

Ne želim potratiti toliko vremena čekajući njega, ne znajući na čemu sam, čekajući da konačno prebrodi tu svoju sramežljivost i svaki dan se nadajući da će me pozvati na sok i slično. I nakon svega, nakon svih razočaranja ja se opet vraćam na njega!

Kako da krenem dalje? Da ja poduzmem prvi korak? Kako da prebrodim moj strah? Što ti misliš o ovome? Stvarno nemam s kime o tome pričati, osim s prijateljicama, pa evo, molim tebe za savjet.

Pozdrav!

 

Odgovor: Objavite rat strahu

Ako tog dečka već mjesecima čekate, a nije se ništa dogodilo – vjerojatno se neće ništa ni dogoditi. Koji su njegovi razlozi za neispunjena obećanja ne znam, ali upitajte se treba li vam stvarno takav dečko? Krenuti u borbu protiv vlastitih strahova ima smisla; ne samo zbog tog dečka, već kako biste „očvrsnuli“, izgradili samopouzdanje za sve buduće životne izazove. Zato, evo neke činjenice o strahovima i kako ih pobijediti.

Strah neće nestati ako ne ulazite u situacije kojih se bojite, tj. ako čekate da prvo nestane strah, pa ćete onda djelovati. Na taj način se ništa neće dogoditi. Jedini način da se riješite straha jest da učinite nešto.

Važno je znati da je svako suočavanje s novim i nepoznatim popraćeno dozom straha. Ljudi misle, svatko za sebe, kako su njihovi strahovi najveći i kako se uspješni ljudi zapravo ne boje. Istina je suprotna; svi se bojimo. Razlika među ljudima u odnosu na to kako se nosimo sa strahovima je u tome, što jedni ostaju na mjestu blokirani svojim strahovima, dok se drugi suočavaju s njima i idu naprijed. Kad napravite nešto čega se bojite, osjetit ćete vlastitu snagu i to će vam dati dodatno samopouzdanje.

 

Kako protiv straha?

Načinite popis svega što želite učiniti i postići, ali se ne osuđujete zbog straha. Potom dodajte redne brojeve od manje „opasnih“ situacija do jako „opasnih“. I tako po brojevima krenite u akciju, polako ulazite u situacije kojih se bojite, od manjih prema većim izazovima.

Ne morate uskočiti odmah u najzahtjevniju situaciju, možete vježbati u manje zahtjevnim. Ako se ne usudite u školi, na satu dignuti ruku i reći neki odgovor na pitanje profesora, stisnite zube i napravite to, bez obzira na strah i rizik. Ako pogriješite, nema veze. Od toga nitko nije stradao, bar ćete znati da ste pokušali i biti ponosni na sebe zbog pokušaja (što je ipak najvažnije).

Ako se bojite pričati s dečkom koji vam se sviđa, za početak vježbajte ćaskati s drugim dečkima i prijateljima, koji su manje „opasni“ za vas. Vježbajte neobavezno flertati, bit će vam zabavno, a nema rizika od osjećaja da se sramotite. Ako ne znate kako to raditi, promatrajte prijateljice koje su u tome vješte i onda isprobajte nešto od toga sami. U Neurolingvističkom programiranju (NLP) takva tehnika naziva se modeliranje. Modelirajte ljude koji su vješti u nečemu što vi želite naučiti. Pritom pred sobom imajte sliku onoga što želite postići, to će vam dati motivaciju da ne odustanete. Svaki sljedeći put, bit će lakše i za svaki pokušaj (bio on uspješan ili ne) obavezno se nagradite!

Budite spremni na „pogreške“ i nespretnosti, ne odustajte ako ne uspijete od prve. Za neku vještinu potrebna je vježba. Ni djeca ne nauče hodati s prvim korakom. Umjesto da se osuđujete, postavite sebi dva važna pitanja: „Što sam iz ovoga naučila?“ i „Što ću drugi put drugačije napraviti?“

Strah ne možemo izbjeći, možemo ga pretvoriti u suputnika koji nas prati kroz život. Svi osjećaju strah dok napreduju i zato je šteta provesti život u stalnom iščekivanju katastrofe kad možemo ostvariti svoje snove unatoč strahu koji osjećamo.

Sretno!

Comments are closed.