“Neugodno mi je prići ženi” – vodič za muškarce

04. 05. 2017

Piše: Irena Jurjević, savjetnica iz Gestalt psihoterapije

Ne bi vjerovali, ali većina muškaraca (zgodnih, sposobnih, pametnih…) s mog psihoterapijskog kauča (koji dođu zbog različitih životnih problema) kažu da imaju veliku neugodu prići ženi kad su u kafiću, klubu ili sl. pa onda odustaju i zbog pokušaja.

Najčešći razlog navode strah od odbijanja:

  • Ne znam što bih rekao, ispast ću glup“
  • „Žene se drže u skupinama pa će me ismijati kad im priđem“
  • „Jednom sam tako uletio pa me ružno odbila, ne želim to proći ponovno“

 

Dragi muškarci, evo važne informacije iz prve ruke: znajte da s druge strane (kafića) stoje žene frustrirane time što izađu nekoga upoznati i vraćaju se doma bez ičijeg broja mobitela. I da stvar bude gora, riječ je o svim dobnim skupinama i to u Splitu, Zagrebu, i ne bi vjerovali u Beogradu, Sarajevu, a i u inozemstvu.

Također i u svijetu salsa plesnjaka (tko bi rekao?!) situacija je ista, zapravo još gora jer ima više plesačica od plesača. Uza zid ili šank stoje super zgodne i sređene žene, koje plešu srednje, bolje, jako dobro… svakako, a veliki dio muškaraca (plesača) dođe na party i samo promatra. Neki od njih (solidni plesači) rekli su mi „Nisam dovoljno dobar plesač… drugi će mi se smijati i osramotit ću se pred plesnom partnericom“.

Problem ne bi bio kad bi se ovo sve odnosilo na mali broj ljudi koji su izrazito povučeni ili introvertirani. Ovo je problem zato što se odnosi na široku populaciju; na veliku većinu ljudi s kojima sam pričala.

 

Važan šalabahter:

  • Nisu sve žene kučke (kao ta jedna), i nama je neugodno i nesigurne smo.
  • Većina žena neće vas brutalno odbiti. Ako to i učini, takvu ne želite. Dio ljudi automatski u sebi traže grešku, predbacuju sebi ako neki odnos nije uspio, pitaju se što s njima ne valja i preuzimaju cijelu krivnju na sebe. Kad je netko drugi loš prema njima, vjeruju da je to zato što su zbog nečeg manjkavi. Niti im ne padne na pamet da je problem i u drugoj osobi ili je problem samo u drugoj osobi. Vratite odgovornost tamo gdje joj je mjesto.
  • Mnogi muškarci koji se srame prići ženi kažu mi „Ja im nemam što ponuditi“. Ma je`l? A zašto vas prijatelji vole i zašto žele provoditi vrijeme s vama? Morate se prvo početi sviđati sami sebi da biste se mogli svidjeti drugima. Moje pitanje je: „Bi li izašli sa sobom na date?”
  • Ako ne zauzmete proaktivnu ulogu, već pasivnu, počet ćete privlačiti žene koje proganjaju muškarce pa je vrlo moguće da ćete završiti u vezi s dominantnom ženom.
  • Vježba čini majstora. Socijalne vještine nisu crte ličnosti, već vještine, što znači da se uče. Ako treba googlajte i učite.
  • Introvertiranost je karakteristika ličnosti, a ne biti „socijalno čudan“.
  • Ako ste osoba koja ima previsoka očekivanja od sebe ili se osuđujete za i najmanju pogrešku, privući ćete osobu koja je pretjerano kritična prema drugima pa će vas i ona osuđivati. Naučite sebe poštivati više.
  • Zaljubljivanje ionako ima malo veze s izgledom ili karakteristikama koje se pokazuju na površini. Ako se nekome ne svidite i osoba vam kaže „To nije to“, „Jednostavno nema kemije“ – to najčešće nema veze s vašim izgledom ili time koliko „valjate ili ne“. To ima veze s nesvjesnim procesima zaljubljivanja, našim djetinjstvom i roditeljima. Više o tome možete pročitati u članku „U čemu je tajna zaljubljivanja“.
  • Svi smo mi po nečemu posebni. Znate one muškarce koji nisu baš dobrog izgleda, a zavedu mnoge žene i one najzgodnije i najsposobnije? Primjer je slikar Diego Rivera za kojim su ludile mnoge žene pa tako i Frida Kahlo. To su muškarci visokog samopouzdanja i samopoštovanja (neki odu i u ekstrem – narcizam), koji su duboko uvjereni da zaslužuju mnogo toga… pa tako i zgodnu ženu. I imaju je. Gradite samopouzdanje i samopoštovanje.

 

Frida Kahlo i Diego Rivera

  • Strah od odbacivanja. Najveći strah od svih strahova. Iza njega kriju se strah od samoće, sram „sa mnom nešto nije u redu kad me odbacuju“. Ovaj strah je arhaičan, još iz doba kad smo bili djeca, jer dijete je bespomoćno, ne može preživjeti bez roditeljske ljubavi. Taj naš drive živ je i snažan čitavog života. U odrasloj dobi pretvara se u potrebu da smo prihvaćeni takvi kakvi jesmo, više ili manje svima nam treba potvrda drugih. Pogotovo kad nemamo dovoljno izgrađen stav tko smo i što smo. Onda kad ne volimo dovoljno i ne poštujemo sami sebe živimo od tuđeg mišljenja. Naravno da prići drugoj osobi onda ima značenje puno veće od onoga što stvarno je.
  • Koliko moći dajete drugima? Nekad u svojoj glavi napuhujemo važnost druge osobe i tako sebi oduzimamo osobnu moć. Kad god se na neki način osjetite inferiorno, slabo, nesigurno – znajte da ste drugome dali previše moći, a sebi je oduzeli.
  • Upitajte se: „Što je najgore što se može dogoditi?“ Potom zamislite situaciju i provjerite: „Mogu li ja to preživjeti?“
  • Vizualizacija je moćan alat, na njoj se temelji hipnoza. Vizualizacijom kondicioniramo svoj mozak na nova ponašanja. Zamišljanjem doslovno učimo drugačije i konstruktivno ponašanje. Vizualizirajte dobar ishod i opuštenog sebe kako prilazite ženi i načine na koji želite razgovarati. Vježbajte jednu te istu vizualizaciju svaki dan, mozak uči vježbajući.
  • Većina ljudi pred kraj života žale za stvarima koje nisu učinili, a ne za onime što jesu.

 

Ostali članci iz rubrike “S psihoterapijskog kauča”

 

coaching savjetovanje centar uspjeha

Savjetovanje/coaching s Irenom Jurjević

irena@centaruspjeha.com

091/5987683

 

Ostavi komentar