Centar uspjeha

Piše: Amela Muftić

Prikladno izražavanje osjećaja na radnom mjestu može ojačati suradnju i povjerenje i time dovesti do veće produktivnosti i zadovoljstva, a smanjiti napetost i stres. Muškarci i žene se bitno razlikuju u izražavanju osjećaja, kako u privatnom životu, tako i na radnom mjestu.

Dr. John Gray u svojoj knjizi „Mars i Venera na radnom mjestu“ navodi nekoliko razlika u izražavanju osjećaja između muškaraca i žena u radnom okruženju.

Razlike u izražavanju osjećaja

Za stvaranje povjerenja i izgradnju odnosa s drugima žene koriste izražavanje svih osjećaja, bilo da su oni izazvani nekim pozitivnim događajima, bilo negativnim, dok muškarci najčešće izražavaju osjećaje vezane za pozitivne događaje poput zadovoljstva, ponosa, olakšanja, radosti, duhovitosti i slično.

Osim toga, žene češće iznose osjećaje na više osoban način, dok muškarci automatski filtriraju osobne, a lako izražavaju neosobne osjećaje. Na primjer, muškarac će možda natuknuti kako je frustriran jer pošiljka kasni, ali neće pokazati da je frustriran jer mu je danas loš dan.

Zbog tih razlika, muškarci i žene često pogrešno tumače jedni druge što može dovesti do osjećaja uzajamnog optuživanja. Na primjer, kada muškarac čuje ženu kako izražava osobne osjećaje, on će to ponašanje često protumačiti kao sebičnost, samosažalijevanje ili optuživanje, dok će muškarca koji izražava neosobne osjećaje, žena često smatrati hladnim, bezobzirnim ili nekim tko neizravno okrivljuje druge.

Što kažu, a što osjećaju?

Kako je za razlikovanje osobnih i neosobnih osjećaja ipak potrebna određena količina iskustva i znanja, u nastavku je prikazana njihova razlika vezana za poslovnu situaciju u kojoj se zagubio važan dokument.

Muškarac izgovara: „Dokument se izgubio. Ne znam što ćemo učiniti.“ Pri tome su najčešće prisutni neosobni osjećaji poput frustracije što projekt neće biti dovršen na vrijeme, ljutnje jer će druga tvrtka dobiti posao, povrijeđenosti što je propao projekt na kojem je naporno radio, straha da će se to loše odraziti na imidž tvrtke i slično.

Žena izgovara: „Dokument se izgubio. Ne znam što ćemo učiniti.“ Pri tome, žene najčešće izražavaju osobne osjećaje poput ljutnje jer bi bez dokumenta mogla izgubiti vjerodostojnost, straha jer bi mogla izgubiti povjerenje svojih kolega, srama što je projekt propao i što je ispala vrlo neprofesionalna, povrijeđenosti jer je tako naporno radila, a sada njezin trud neće biti prepoznat i slično.

Prevladavanje razlika

Do sada smo shvatili kako muškarci i žene izražavaju osjećaje na vrlo različite načine, no što treba učiniti kako bi se razumijevanje i slaganje među njima poboljšalo?

Za početak, potrebno je postati svjestan navedenih razlika, razumjeti ih, a tek je onda moguće činiti sitne ustupke s obje strane kako bi se odnosi poboljšali. Općenito govoreći, kada se dogodi situacija poput one u kojoj se zagubio dokument ili neka slična situacija koja izaziva osjećaje frustracije, ljutnje, straha ili razočaranja, muškarci i žene zahtijevaju različite pristupe. U osnovi, ženama je potrebno da ih netko umiri, a muškarcima da ih se ohrabri.

Primjerice, kada žena izražava ljutnju jer bi bez izgubljenog dokumenta mogla izgubiti vjerodostojnost, muškarac joj može odgovoriti: „Imaš potpuno pravo ljutiti se zbog toga. Znam da to sigurno nije tvoja krivnja. Nepošteno je jer si obavila odličan posao.“ Ako pak iskazuje sram jer je projekt propao i jer je ispala vrlo neprofesionalna, umirujući odgovor bi mogao biti: „Znam da se osjećaš uistinu loše. Napravila si sve što se može. Nitko ne očekuje savršenstvo, ali ti si taj projekt odradila vrlo profesionalno i stručno.“

Kada muškarac iskazuje zabrinutost jer projekt neće biti dovršen na vrijeme, žena može samouvjerenim glasom reći nešto poput: „Ne brinem se, smislit ćeš ti nešto“, ili ako se muškarac boji da će se gubitak dokumenta loše odraziti na imidž tvrtke, žena mu može glasom punim povjerenja reći: „Sigurna sam da ćemo dobiti drugu priliku.“

U oba slučaja, treba imati na umu kako same riječi nisu dovoljne, bitna je gestikulacija, izraz lica, ton glasa te drugi neverbalni znakovi, koji našem sugovorniku pokazuju kako zaista osjećamo i mislimo ono što govorimo.