Moji “Da, ali…” klijenti

24. 06. 2014

da ali 300Piše: Irena Jurjević, savjetnica iz Gestalt psihoterapije

To su oni ljudi koji se potuže na nešto ili vam kažu neki svoj problem, onda vi ponudite nekakvo rješenje, savjetujete ili kažete nečije pozitivno iskustvo, a oni vam na to odgovaraju sa:

„Da znam, ali… ja ne mogu… to nije moguće u mom slučaju… ne može se… lako je njemu/njoj…“ i UVIJEK sabotiraju svaki vaš prijedlog ili neko moguće rješenje.

Zapravo, ovdje nije stvar u tome da oni stvarno žele čuti neki savjet i rješenje pa djelovati u skladu s tim, već na ovaj način zadržavaju status quo, ostaju u ulozi bespomoćne žrtve i traže vaše sažaljenje prema sebi.

Poznajete li takve? Znam da poznajete. Ja sam samu sebe sto puta uhvatila u „Da, ali…“ izjavi, a onda sam prestala s tim. Iritantno je za druge ljude i jako sabotirajuće za osobu koja to izgovara. Zvuči jednostavno prestati kukati i započeti djelovati u nekom smjeru, ali u praksi baš i nije tako.

Mnogo toga može ležati u pozadini zadržavanja postojećeg (lošeg) stanja. Najčešće je to strah od promjene (čak i pozitivne, jer svi se najviše od svega bojimo nepoznatog), rizik od nekog gubitka (statusa, odnosa, sekundarne dobiti…) – ovi razlozi zadržavanja postojećeg stanja u psihologiji se nazivaju “Sekundarna dobit”. Za svako neučinkovito ponašanje uvijek postoji sekundarna dobit, samo je skrivena u dubini našeg nesvjesnog.

Često je bivanje u depresiji neki oblik sekundarne dobiti. A što čovjek u depresiji dobiva? Pažnju, ljubav bližnjih, mogućnost da ne radi i ne preuzima odgovornost za svoj posao i život, sućut, ovisničku ulogu – da se drugi brinu o njemu kao da je dijete…

Drugi primjer: prijateljica vam neprestano kuka kako ne može pronaći muškarca. Znate da baš i ne izlazi, ima nešto viška kilograma, ne dotjeruje se… Predložite joj da upiše teretanu i počne više izlaziti s vama. „Da, ali ona nema vremena za teretanu i vani su samo mlađi muškarci i nema novaca i…“ Moguće je da ako stvarno poduzme korake i upozna nekog muškarca, postoji prikriveni rizik da će biti odbijena ili ostavljena. Pa ako je bivanje odbačenom njezina životna tema (ne mora je biti svjesna), jasno je da je ulaženje u situacije gdje je potencijalno moguće doživjeti odbacivanje, za nju smrtno opasno. I tada joj je lakše ostati u tihoj patnji, bez rizika od snažne i trenutne boli, ali s mogućnošću pozitivne promjene sadašnjeg stanja.

Kako god bilo, kad čujete sami sebe kako izgovarate „Da, ali…“, upitajte se:

  • Što STVARNO izbjegavate i zašto ne krećete u istraživanje mogućih rješenja vašeg problema?
  • Što bi se sve moglo dogoditi i promijeniti u vašem životu kada biste riješili problem ili ostvarili željeno?

Sigurno je negdje skriven nekakav gubitak nekoga ili nečega… A što se tiče “Da, ali…” prijatelja, kolega, rodbine… kad shvatite da osoba sabotira svaki vaš prijedlog, prestanite se nabacivati sa savjetima. Kad se prestanete pecati na “Da, ali…” igru, i ta osoba će odustati jer neće više imati publiku za sažaljenje.

Ostali članci iz rubrike S psihoterpijskog kauča…

coaching savjetovanje centar uspjeha

Individualno savjetovanje s Irenom Jurjević

Savjetovanje/poslovni coaching/psihoterapiju radim:

Vaše upite i prijedloge možete slati na info@centaruspjeha.com

Dogovor za razgovor ili online savjetovanje:
info@centaruspjeha.com ili na broj mobitela 091/5987683

Savjetovanje radim na hrvatskom i engleskom jeziku.

Ostavi komentar